Ivan DEV^I] »PIVAC«, pukovnik PTB-a

Ivan DEV^I] »PIVAC«, pukovnik PTB-a. Rodjen je 20.IX.1908 godine od oca Nikole i majke Mande r. , u Lukovom [ugarju – kotar Gospi}. Zavr{io vojnu akademiju kraljevine SHS u Pan~evu i bio u ~inu konji~kog poru~nika.

1928 godine objavio je jedan protusrbski - nacionalisti~ki ~lanak pa je uhap{en. Bio je sudjen na vojnom sudu u Beogardu, pa pored oduzimanja ~ina i svih vojni~kih naziva i znakova, morao do daljeg `ivjeti u Lukovom [ugarju sa ograni~enim kretanjem. To mu je prekinulo oficirsku karijeru.

Borave}i u Lukovom [ugarju, pored doma}inskih nu`nih poslova na zemlji, bavio se ribarstvom, a kada je nabavio brodicu onda i prevozom preko mora. Obitelj Dev~i}a iako `ivi s ju`ne strane Velebita, vrlo je poznata na sjevernoj strani preko Velebita, a posebice po svom hrvatskom i katoli~kom odgoju.

Dolazkom dr. Artukovi}a u Gospi} za privatnog advokata, zapo~inje kod »Pivca« novo razdoblje `ivota, kao i mnoga nova poznanstva. Mladji mu brat Kruno samo {to je zavr{io u Pan~evu vojnu akademiju, zbog tu}e sa srbskim oficirima, mora bje`ati u Italiju, kako nebi zavr{io kao {to mu je zavr{io brat. Uklju~uje se »Pivac« kao zaprisegmuti ~lan Usta{kog Pokreta u hrvatsku dr`avotvornu djelatnost na tom podru~ju, a njegovo vojno znanje pored Juce Rukavine i drugih, odredjuje dizanje »Velebitskog ustanka» u Bru{anima.

Nakon djelatnog u~e{}a u napadu na oru`ni~ku postaju, no}u 7/8 rujna, u Bru{anima, zadr`ava se u tom prostoru sve do 27.IX.1932. pa se povla~i sa grupom i emigrira u Italiju preko Zadra na 31.IX.1932 g. Njegov put povla~enja sliedila je grupa koju je predvodio Rafael Boban i bila vrlo uzpje{na u prelazku granice. Nakon policijskih iztraga, koje se je otegnula, naro~ito zbog toga {to je bio oficir JKV, dobiva dozvolu boravka na tlu Italije i odmah stupa u Usta{ki vojni logor u Bovegnu dana 29.X.1932. gdje je zaveden pod mati~nim brojem 10.

Odmah po~inje sa vojnom izobrazbom Usta{a. Na 1.XII.1932 godine biva odlikovan Srebrnom Velebitskom kolajnom zajuna~tvo i pohvalom za zasluge, za u~estvovanje u Bru{anskom ustanku, po odredbi Poglavnikai i to kao usta{ki tabornik.

Postavljen je za zapovjednika 1-ve izobrazbene sati usta{a.

7.V.1934 godine Glavni Usta{ki stan promi}e ga u ~in zastavnika.

Na 18. prosinca 1934 godine biva sa svim ostalim pripadnicima vojnih postrojbi Usta{kog Pokreta, razoru`an, uhi}en i pod pratnjom vojske i talijanskih `andara sproveden u internaciju na udaljene dielove vulkanskog oto}ja Lipari u sredozemnom moru. Tu je bio smje{ten u zgradi broj 4 do velja~e 1935 godine kada je tajno udaljen sa Lipara i zato~en u ob~ini Gencano, provincija MATERA, sa bratom mu Krunom. Koncem izte godine biva vra~en natrag na Lipare i u 1936 g. biva postavljen za unutra{njeg zapovjednika logora Lipari u kojem je tada bilo zato~eno 445 Usta{a.

Imao je sre}u Bo`ju, pa nije uhvatio zarazu trbu{nim tifusom, koju je postavio slu`beni talijanski lije~nik u logoru iz Messine. Tu je bio smje{ten u zgradi broj 1. pa do jeseni 1938 g. kada je medju ostalima oprijedjelio se za ostanak u Italiji, jer nije imao povjerenja u »garancije« beogradske Vlade. Iz dokumenata Kraljevske tajne jugoslavenske policije, vrlo tajnog karaktera, saznajemo kako je bio u njihovom popisu pod rednim brojem 93.

U zimi 1940/41 je premje{ten, ponovo odvojen od ostalih i interniran u mjestu GREVE provincija TOSCANA. Po~etkom travnja 1941 godine, talijanske vlasti prebacuju ga u PISTOIA, gdje se susre}e sa ostalima, pa je postavljen za zamjenika zapovjednika prodornog odjela. Sa njima se vra}a u Hrvatsku, preko Trsta – Rieke u Zagreb gdje sti`e 14. travnja ranom zorom.

Tu se nalazi na raznim du`nostima u bojnici pri Poglavniku, kako bi njegova djelatnost u budu~nosti bila vojni~ki usmjerena:

1.V.1941 godine poslat je u Liku kao Poglavnikov povjerenik i postrojnik usta{ke pripreme

10.V.1941 godine je promaknut u ~in djelatnog poru~nika PTB-a.

31.V.1941 godine promaknut je u ~in djelatnog nadporu~nika PTB-a. i postavljen za zapovjednika bojne pri Poglavniku.

20.VI.1941 godine promaknut je u ~in satnika PTB-a, i po vlastitoj `elji razrije{en du`nosti zapovjednika bojne pri Poglavniku, te poslan u Liku za ustrojstvo pripremnih bojni. Odlazi najprije u Gospi} odakle je upu}en u Oto~ac za ustroj pripremnih postrojbi na tom prostoru.

Najvjerojatnije kako je on prvi zapovjednik IX-te pripremne bojne u Brinju, koja je ustrojena po~etkom 1943 g. od dijelova Usta{ke pripreme koji su osnovani jo{ svibnja 1941 g., upravo po onda satniku Ivanu Dev~i}, Pivac.

Na zahtjev i protest Talijana, hrvatske vlasti povla~e ga iz Like i premje{taju ga u Sarajevo k Juri Franceti}u, gdje preuzima zapovjedni~tvo 3-~e sati I. bojne sa kojom u~estvuje u svim podhvatima u izto~noj Bosni.

UP122/41 – 15.XI.1941 godine je promaknut u ~in djelatnog bojnika PTB-a.

30-tog o`ujka 1942 godine pred Rogaticom biva te`ko ranjen. Poslije bolnice i potrebnog lije~enja dobiva udjelbu u Brinju, postavljen je sa 1.VIII.1943 g. za zapovjednika IX. pripremne bojne. Opet, odmah u oru`anom sukobu s talijanima u Brinju, biva premje{ten u Sinj za zapovjednika IX-te pripremne Sinjske bojne.

24.XI.1943 godine odlikovan je Vojni~kim redom “@eljeznog Trolista” IV. stupnja s hrastovim gran~icama, za odva`no predvodjenje bojne u borbama u podru~ju Mu}a i Le~evice. Opet te{ko ranjen u prostoru Neori} – Mu}, prosinca 1943 godine.

Nakon bolnice i lije~enja na zahtjev dopukovnika Bobana dobiva udjelbu sa 20.IV. 1944 godine za zapovjednika 3-~e bojne (biv{e XXII.) V. Sdruga - Crne Legije u Koprivnici, gdje sa bojnom vr{i osiguranje pravca Koprivnica - Ludbreg - Legrad - rijekom Dravom do Botova pa na Koprivnicu. U suradnji sa desnim susjedom iz Novog Marofa -PTS- bojna, uni{tava u potpunosti brigade Bra}a Radi} i Matija Gubec i to u Malom Pogancu.

(1322/17.V.1944) dodijeljen mu je »USTA[KI ^ASTNI ZNAK« pod & 1. to~ka b.)

13.VI.1944 godine prilikom posjete Poglavnika, Koprivnici i V. Sdrugu, biva za te zasluge izvanredno promaknut u ~in djelatnog dopukovnika PTB-a, osobno od Poglavnika.

19.XII.1944 godine biva odlikovan Kolajnom za hrabrost Poglavnika Ante Paveli} II. stupnja

(velika srebrna) za pokazanu osobnu hrabrost u predvodjenju postrojbi u obrani grada Koprivnice od 8 do 16 listopada 1944 godine.

22.XII. 1944 g. izvanredno promaknut u ~in djelatnog pukovnika PTB-a

22.XII. 1944 Odlikovan Vojni~kim redom `eljeznog trolista III. stupnja s hrastovim

gran~icama za podhvatno vodstvo poduzeto osobnom

pobudom i provedeno

tvovno{~u sa povjerenom mu postrojbom u rbama na

Kalniku.

Bio je nositelj: Po~astnog znaka »Crne Legije«

Ratne vrbce sa grbom

Zlatne ranjeni~ke kolajne sa tri plave pruge

Usta{ki ~astni znak pod 1. a.

Usta{ki ~astni znak pod 1. b.

Povla~io se sa svojom postrojbom do Bleiburga, gdje je uzpio se prebaciti na zapad. U logoru KRUMPENDORF bez mogu~nosti lije~ni~ke pomo}i umrlo mu dvogodi{nje dijete. Iz Italije emigrirao u Argentinu gdje je `ivio i radio kao i umro.

Ivan DEV^I] II. bojnik PTB-a, Rodjen 16.III.1904 godine u Lukovom [ugarju od oca Pavla i majke r . Po zanimanju bio je mornar. Imao je nadimak »Cigo«

Sudjeluje u »Velebitskom Ustanku« u Bru{anima. Predvodi grupu od 9 ljudi. 31.IX.1932. povukao se je preko Zadra sa ostalima u Italiju. Ne nalazimo ga ni u usta{kim spisima a niti u talijanske policije dok nije po njoj uhva}en i interniran na Lipare 19.XII.1934 godine i zaveden u logorskom o~evidniku pod brojem 332.

Bio razvrstan na izobrazbu u 3-~i roj 2-gog voda 6-te sati. Tu je bio smje{ten u zgradi broj 5. imaju}i sre}u izbje}i zarazu trbu{nog tifusa podmetnutu od Talijana, pa do jeseni 1938 g. kada je medju ostalima oprijedjelio se za ostanak u Italiji, jer nije imao povjerenja u »garancije« beogradske Vlade, koji ga onda smje{taju u ju`nu Italiju s ograni~enim kretanjem.

Iz dokumenata Kraljevske tajne jugoslavenske policije, vrlo tajnog karaktera, saznajemo kako je bio u njihovom popisu pod rednim brojem 499.

Po~etkom travnja 1941 godine, talijanske vlasti prebacuju ga u PISTOIA, gdje se susre}e sa ostalima, i sa njima se vra}a u Hrvatsku, preko Trsta – Rieke u Zagreb gdje sti`e 14. travnja ranom zorom.

Odmah je po~eo sa slu`bom u bojnici pri Poglavniku kako bi zatim bi promaknut u vi{i ~inored:

1.V.1941 godine bio promaknut u ~in dorojnika PTB-a.

(28/UV) 20.VI.1941 godine promaknut u vodnika PTB-a i poslat sa grupom Heren~i} u Hercegovinu, gdje je sudjelovao u osnivanju prvih usta{ki postrojbi.

189/41 15.XI.1941 godine je promaknut u ~in djelatnog poru~nika PTB-a.

30.X.1942 godine po osnutku V. Sdruga postavljen za zapovjednika 1-ve sati XXII-ge bojne i promaknut u ~in nadporu~nika PTB-a.

28.VII.1943 zbog posljedica ranjavanja, premje{ten u zapovjedni~tvo PTS-a Zagreb.

1361/43 19.VIII.1943 vanredno promaknut u ~in djelatnog satnika PTB-a.

X/43 poslan u VII/2-gi polu Sdrug – Zadar i postavljen za

zapovjednka 1-ve posadne bojne u Zemuniku.

1333/44 Za hrabrost u borbi i umje{no vodjenje sati odlikovan Vojni~kim redom “@eljezni Trolist” IV. stupnja u borbama u Bukovici.

(1322/17.V.1944) dodijeljen mu je »USTA[KI ^ASTNI ZNAK« pod & 1. to~ka b.)

P.T.B. 1813/27.VI.1944 godine izvanredno promaknut u ~in djelatnog bojnika PTB-a. sa ~inoredom od 13.VI.1944

Bio je nositelj: Usta{{ki ~astni znak pod 1.a.

Usta{ki ~astni znak pod 1.b.

`eljezna ranjeeni~ka kolajna s 2 plave pruge

ratne vrbce sa dr~avnim grbom

Jure DEV^I], vod. PTB-a, (17.V.1944), rodjen 5.III.1910. u Lukovom [ugarju, kotar Gospi} po zanimanju mornar.

Djelatni u~estnik u Velebitskom Ustanku – Bru{ane. Nakon djelatnog u~e{}a u napadu na oru`ni~ku postaju, no}u 7/8 rujna, u Bru{anima, zadr`ava se u tom prostoru sve do 27.IX.1932. pa se povla~i sa grupom koju predvodi Ivan DEV^I] I. “Pivac” i emigrira u Italiju preko Zadra na 31.IX.1932 g.

Prema osobnom o~evidniku Usta{kih logora u Italiji, stupio je u logor BOVEGNO kod Brescije, 18.X.1932 g. i zaveden u o~evidniku logora pod rednim brojem 8.

1.XII.1932 dlikovan je Srebrnom velebitskom kolajnom za juna~tvo zbog pokazane hrabrosti u borbi sa vojskom i `andarima Jugoslavije na Velebitu.

Uklju~en u 3-~i roj 2-gog voda 2-ge Usta{ke sati u ~inu dorojnika.

Iz dokumenata Kraljevske tajne jugoslavenske policije, vrlo tajnog karaktera, saznajemo kako je bio u njihovom popisu pod rednim brojem 102.

Po~etkom travnja 1941 godine, talijanske vlasti prebacuju ga u PISTOIA, gdje se susre}e sa ostalima, i sa njima se vra}a u Hrvatsku, preko Trsta – Rieke u Zagreb gdje sti`e 14. travnja

ranom zorom.

Odmah je po~eo sa slu`bom u bojnici pri Poglavniku kako bi zatim bi promaknut u vi{i ~inored:

(28.UV) 20.VI.1941 promaknut u ~in djelatnog vodnika PTB-a

(1076/21.IV.1944) dodjeljen mu je “USTA[KI ^ASTNI ZNAK” pod & 1. to~ka a.

(1322/17.V.1944) dodijeljen mu je »USTA[KI ^ASTNI ZNAK« pod & 1. to~ka b.)

Kruno vitez DEV^I], puk. PTB-a, rodjen 12.IV.1914 u Lukovom [ugarju, sin Nikole i majke Mande r. po zanimanju oficir JKV u ~inu konji~kog potporu~nika

Kao {to mu je brat Ivan, tako je i on zavr{io vojnu akademiju, Kraljevine Jugoslavije, u Pan~evu i bio promaknut u ~in konji~kog potporu~nika. Bio je on svega nekoliko tjedana oficir Kraljevine, jer je u svom garnizonu naletio na jednog solunskog majora, koji ga je o{amario pred ~itavim bataljonom.

Kako je on rasne krvi i zdrava razuma, opalio je natrag majora tako `estoko da se je gospodin major, unato} njegove soluna{ke plemenitosti, `iv usrao od muke u ga}e i hla}e. I tako do`ivio je sudbinu brata. Pobjegao je ku}i i odmah pomo}u dr. Arrtukovi}a i starine Marka Do{ena preba}en u Italiju. Nakon policijske obrade bio je pu{ten i u{ao je u usta{ki logor Bovegno na dan 20.VIII.1932 godine pod rednim brojem 3. sa priznatim ~inom ~astni~kog namjestnika.

Kruno je ostavio jedan neizbrisiv trag u vojsci Kraljevine SHS, jer su neki vojnici znali od sada uzvra~ati podoficirima i oficirima, o~e{ li probati Velebitsku ruku, {to je drugim rije}ima zna~ilo, ho~e{ li se i ti usrati kao major pred bataljonom.

Mnogi ga iz nepoznatih razloga me~u medju u~estnike Velebitskog Ustanka, dok on ustvari i nije znao {to se sprema dok nije puklo. On nije nikada i dalje u~estvovao u bilo ~emu {to je bilo van granica Italije iz razloga jer je Kraljevina Jugoslavija izdala za njime tjeralicu zbog umorstva.

Bio je razporedjen za zapovjednika 2-ge Usta{ke sati.

Taljani su vrlo tajnovito udaljili sa otoka sve ~astnike i one za koje su smatrali kako su “opasni” pa su ih internirali, a da niti jedan nije znao za drugoga gdje je interniran. Krunu je zapala sa njegovim brati}em internacija u Ob}ini GENCANO, provincija di MATERA, gdje je ostao zato~en do jeseni 1938.

Iz dokumenata Kraljevske tajne jugoslavenske policije, vrlo tajnog karaktera, saznajemo kako je bio u njihovom popisu pod rednim brojem 500.

Nakon {to se je izjasnio za ostanak u Italiji, bio je interniran na otok Sardiniju s ograni~enim kretanjem sve do travnja 1941 godine kada ga je talijanska policija prebacila u PISTOIA, gdje se je sastao sa ostalima te krenuo prema Zagrebu u koji je stigao 14.IV.1941 u zoru.

Odmah je uposlen u bojnici kod Poglavnika i bio njegov stjegono{a. U 1942 g. uzpio se izvu}i od tog posla u bjelim rukavicama, kako je o to znao nazvati, i postavljen je za zapojednika 1-ve bojne 2-ge pukovnije PTS sa sjedi{tem u Vara`dinu. Koncem 1943 g. Kruno je postavljen za zapovjednika 2-ge pukovnije PTS-a, ali je u ~estim navratima poveo svoju biv{u bojnu u juri{ni napad

Ratovao je na{ Kruno sa svojom bojnom, koju su sa}injavali ve~inom zagreba~ki {egrti i kalfe, po Kalniku, kako bi prema planu za 10.II.1944 g. u Ludbregu bila na{a posada zbog oslobadjanja Koprivnice, i prilikom jednog juri{a pada poko{en srbokomunisti}kim nabojem u samom Ludbregu 9.II.1944 g. pred zgradom b}ine.

Prilikom oslobadjanja Koprivnice na 10.II.1944 g. upravo zbog Krunine pobjede, partizani bje`e samo u jednom pravcu i skoro svi sa vrlo tajnim pismohranama padaju Crnoj Legiji u ruke. Tom prilikom zarobljeno je oko 1.100 gegana.

19.VII.1941 promaknut u ~in djelatnog nadporu~nika PTB-a.

UP 190/4115.XI.1941 promaknut u ~in djelatnog satnika PTB-a.

V.1942 Odlikovan kolajnom za hrabrost Poglavnika Ante Paveli} III. stupnja (mala srebrna) za pokazanu hrabrost u borbama na Kozari

1942 promaknut u ~in djelatnog bojnika PTB-a.

1943 Odlikovan Vojni~kim redom “@eljezni Trolist” IV. stupnja s hrastovim gran~icaam za uzpjesno vodjenje povjereneu mu postrojbe u borbaam na Kalniku.

9.II.1944 poginuo u Ludbregu predvode}i juri{ bojne kojom je

zapovjedao.

11.II.1944 posmrtno odlikvan Kolajnom za hrabrost Poglavnika Ante Paveli} I. stupnja (zlatna) te sa pravom naslova Vitez.

P.T.B. 322/12.II.1944, posmrtno promaknut u ~in djelatnog pukovnika PTB-a

(1076/21.IV.1944) dodjeljen mu je “USTA[KI ^ASTNI ZNAK” pod & 1. to~ka a.

(1322/17.V.1944) dodijeljen mu je »USTA[KI ^ASTNI ZNAK« pod & 1. to~ka b.)

k}er Ana sestre Matije. bojnik Jerolim KATI], sestra Matija, por. Marko LON^AR

supruga Mira, bojnik Kruno DEV^I]

Martin DEV^I], sat. PTB-a, rodjen 18.II.1913 u Lukovom [ugarju, kotar Gospi} od oca

i majke rodj. , po zanimanju mornar.

Prema osobnom o~evidniku Usta{kih logora u Italiji, stupio je u logor BOVEGNO kod Brescije, 25.X.1932 g. i zaveden u o~evidniku logora pod rednim brojem 12.

Udjeljen na vojnu izobrazbu u 1-vi roj, 1-vog voda, 6-te Usta{ke sati u ~inu rojnika i postavljen za zapovjednika roja.

Imao je sre}u Bo`ju, pa nije uhvatio zarazu trbu{nim tifusom, koju je postavio slu`beni talijanski lije~nik u logoru iz Messine. Tu je bio smje{ten sve do jeseni 1938 g. kada je medju ostalima oprijedjelio se za ostanak u Italiji, jer nije imao povjerenja u »garancije« beogradske Vlade. Iz dokumenata Kraljevske tajne jugoslavenske policije, vrlo tajnog karaktera, saznajemo kako je bio u njihovom popisu pod rednim brojem 103.

Po~etkom travnja 1941 godine, talijanske vlasti prebacuju ga u PISTOIA, gdje se susre}e sa ostalima, i sa njima se vra}a u Hrvatsku, preko Trsta – Rieke u Zagreb gdje sti`e 14. travnja

ranom zorom.

Odmah je po~eo sa slu`bom u bojnici pri Poglavniku kako bi zatim bio promaknut u vi{i ~inored:

20.VI.1941. promaknut u ~in djelatnog vodnika PTB-a

48/41. 29.XI.1941. promaknut u ~in djelatnog zastavnika PTB-a.

1941. udjeljen u X-tu djelatnu bojnu za vodnog ~astnika u 4-tu satniju.

176/UV 17.II.1942. promaknut u ~in djelatnog poru~nika PTB-a

1776/44. 4.X.1943. promaknut u ~in djelatnog nadporu~nika PTB-a.

1776/44. 4.X.1943. odlikovan kolajnom za hrabrost Poglavnika Ante Paveli}

II. stupnja (velika srebrna) za pokazanu osobnu hrabrost u borbi.

1944. postaljen za zapovjednika 4-te sati X-te bojne, zamijeniv{i

odlaze~eg zapovjednika sati, satnika Alfonza DUJLOVI]A

(1076/21.IV.1944) dodjeljen mu je “USTA[KI ^ASTNI ZNAK” pod & 1. to~ka a.

(1322/17.V.1944) dodijeljen mu je »USTA[KI ^ASTNI ZNAK« pod & 1. to~ka b.)

2718/44. 14.VI.1944. promaknut u ~in djelatnog satnika PTB-a

Matilda DEV^I], nadpor. PTB-a, rodjena u Lukovom [ugarju od oca

i majke rodjene po zanimanju doma~ica.

(1339/17.V.1944) uvr{tena u PTB

(1361/17.V.1943) promaknuta u ~in prri~uvnog zastavnika

PTB-a sa ~inoredom od 10.IV.1944

(1322/17.V.1944) dodijeljen joj je »USTA[KI ^ASTNI ZNAK«

pod & 1. to~ka b.) u ~inu pri~. nadporu~nika PTB-a

Mato DEV^I], vod. PTB-a, rodjen

29/UV 20,VI.1941 promaknut u ~in djelatnog dovodnika PTB-a.

38/UV 29.XI.1941. promaknut u ~in djelatnog vodnika PTB-a.

(1076/21.IV.1944) dodjeljen mu je “USTA[KI ^ASTNI ZNAK” pod & 1. to~ka a.

(1322/17.V.1944) dodijeljen mu je »USTA[KI ^ASTNI ZNAK« pod & 1. to~ka b.)

Pavao DEV^I], satnik PTB—a, rodjen 5.VI.1911. u Lukovom [ugarju, po zanimanju mornar.

Djelatni u~estnik u Velebitskom Ustanku – Bru{ane. Nakon djelatnog u~e{}a u napadu na

oru`ni~ku postaju, no}u 7/8 rujna, u Bru{anima, zadr`ava se u tom prostoru sve do 27.IX.1932. pa se povla~i sa grupom koju predvodi Ivan DEV^I] I. “Pivac” i emigrira u Italiju preko Zadra na 31.IX.1932 g.

Prema osobnom o~evidniku Usta{kih logora u Italiji, stupio je u logor BOVEGNO kod Brescije, 18.X.1932 g. i zaveden u o~evidniku logora pod rednim brojem 7.

Udjeljen na vojnu izobrazbu u 2-gi roj, 2-gog voda, 2-ge Usta{ke sati u ~inu rojnika i postavljen za zamjenika zapovjednika roja.

1.XII.1932 odlikovan Srebrnom velebitskom kolajnom za juna~tvo, zbog pokazane osobne hrabrosti u borbi protiv vojske i `andara Jugoslavije.

Po~etkom travnja 1941 godine, talijanske vlasti prebacuju ga u PISTOIA, gdje se susre}e sa ostalima, i sa njima se vra}a u Hrvatsku, preko Trsta – Rieke u Zagreb gdje sti`e 14. travnja

ranom zorom.

Odmah je po~eo sa slu`bom u bojnici pri Poglavniku kako bi zatim bi promaknut u vi{i ~inored:

Do{ao u Zagreb u ~inu rojnika.

Broj/izvanredno: 20.VI.1941. izvanredno promaknut u ~in djelatnog zastavnika PTB-a.

PU 190/41 29.XI.1941 promaknut u ~in djelatnog poru~nika PTB-a

1942 promaknut u ~in djelatog nadporu~nika PTB-a

IX./1943 udjeljen u VII/2-gi polu Sdrug - Zadar u ~inu nadporu~nika PTB-a i

postavljen za zapovjednika 4-te sati - Biograd na Moru i Vrana, 2-ge

bojne. VII. SDS.

(792/44) 20.IV.1944 vanredno promaknut u ~in satnika PTB-a

(1076/21.IV.1944) dodjeljen mu je “USTA[KI ^ASTNI ZNAK” pod & 1. to~ka a.

(1322/17.V.1944) dodijeljen mu je »USTA[KI ^ASTNI ZNAK« pod & 1. to~ka b.)

+Stipe DEV^I], por. PTB-a, rodjen u Lukovom [ugarju, sin Nikole i majke Mande rodj, po zanimanju mornar.

Jedan od djelatnih u~estnika Velebitskog Ustanka – Bru{ane 1932.,i od vrlo va`nih ~lanova Pokreta, po rodjenju najstariji brat “Pivca” i Krune. Bio je predvodnikom grupe u okolici Jadovna, koja je bila izdana `andarima koji su je iznenadili pa je prilikom davanja jakog odpora u toj borbi poginuo.

1.XII.1932 Posmrtno odlikovan Srebrnom Kolajnom za juna~tvo

(1322/17.V.1944) dodijeljen mu je »USTA[KI ^ASTNI ZNAK« pod & 1. to~ka b.)

Posmrtno uvr{ten u PTB

NATRAG NA POCETAK

NATRAG NA IZBORNIK