VJEKOSLAV PE[EVI]

 

 

VOJNE @RTVE DOMOVINSKOG RATA 1941-1945

I PORA^A, SA PODRU^JA TADA[NJEG

KOTARA DUBROVNIK

 


 

 

 


           I. Uvod

         II. Ob~e stanje

        III. U~e{~e dubrova~kog kotara u HOS-U 1941-1945

        IV. Uzporedbe

         V. Zaklju~ak

 

 

Sva prava pridr`ana, Nijedan dio ovoga materijala "VOJNE @RTVE DOMOVINSKOG RATA 1941-1945 I PORA^A, SA PODRU^JA TADA[NJEG KOTARA DUBROVNIK", kao pripremni materijal za knjigu "POVIEST HOS-a 1941-1945" nemo`e biti pretiskan ili umno`en u bilo kojoj formi ili na bilo koji na~in bez pismene dozvole urednika knjige i autora sastava.

 

 

 

 

 

 

 

DUBROVNIK 1996 g.

 

I. UVOD

 

    

 

   Nadporu~nik UV, Vjekoslav Pe{evi}

 

Nakon {to je, 10-tog travnja, 1941 g. u Zagrebu progla{ena Nezavisna Hrvatska Dr`ava, ~ime se je ostvarila vjekovna `elja velike ve~ine hrvatskog naroda - bez obzira na vjeru ili dru`tveni stali{, brojni su ljudi sa podru~ja tada{njeg dubrova~kog kotara stupili u novo osnovane Hrvatske Oru`ane Snage - u hrvatsko Domobranstvo.

 

Mnogi od njih su polo`ili svoj `ivot u borbi protiv ~etni~ko-bolj{evi~kih zlo~inaca, brane~i svoj Dom i svoju Domovinu, u ve~ini slu~ajeva se nezna gdje im je posljednje po~ivali{te.

 

Jo{ ih je vi{e na najbrutalniji na~in ubijeno poslije okon~anja II. svjetskog rata. Kada su u ~itavoj Europi zazvonila zvona mira, tada je u na{oj porobljenoj Domovini zlikovac zaigra svoje krvavo kolo.                              

 

Bleiburg, Dravograd, Maribor, Teharje, [ent Vid, [kofja Loka, Sloven Gradec, Slovenska Bistrica, Maceljska [uma, Ro{ki Vrh, Ko~evje, Rakov Potok, Jazovka, Vojni~, Velika Pisanica, Bjelovar, to su bila "odmori{ta" tog krvavog kola. A ona manja, ona na kojima je pobijeno "samo" tisu~u, dvije, hrvatskih rodoljuba, ona se nedaju ni nabrojiti.

 

Ostavilo je to krvavo kolo po`ivin~enih pobjednika svoj krvavi trag sve od Bleiburga pa do makedonskih rudnika.

 

A oni riedki, koji su pre`ivjeli rat i poratni pokolj, oni su nastavili trnovitim putem Hrvata - Domoljuba koji ih je, u ve~ini slu~ajeva, doveo u koncentracione logore "osloboditelja", Lepoglave, Velike Pisanice, Stare Gradi{ke, Zenice, Siska, Mitrovice i ostalih, u rudokope Slovenije, Srbije i Macedonije, na gradili{ta Novog Beograda, raznih auto puteva i `eljezni~kih pruga.

 

A i tamo se je ginulo!

 

"Pobjednici" su 45 godina u`ivali u plodovima velike plja~ke, u plodovima konfiskacije, nacionalizacije, i exproprijacije a na{i ljudi kroz ~itavo to vrieme nisu smjeli ni {apatom spomenuti svoje sinove, k~eri, bra~u, sestre, o~eve i majke, ~ije su kosti bile razasute od Drave i So~e do Vardara i Morave. Ti su ljudi bili anatemizirani, pa to su bili "ratni zlo~inci", "narodni neprijatelji", uglavnom ljudi nedostojni bilo kakova imena.

 

A oni koji su te na{e ljude, ve~im dielom po zavr{etku rata i nakon polo`enog oru`ja na prevaru od engleza, dobili u ruke pa ih bestijalno poubijali, oni su bili patriote, zaslu`ni, graditelji socijalizma, bratstva jedinstva, bezklasnog dru`tva i vrag bi sam znao ~ega jo{.

 

^eterdeset i pet su godina na{i poginuli i ubijeni bili strogo zabranjena tema. Grobovi su im bili preorani a sva spomen - obolje`ja uni{tena.

 

Kroz to vrieme je dosta obitelji izumrlo, dosta ih je biegom u tudjinu prebjeglo, a poneki kao

i da se danas izbjegavaju podsjetiti na svoje pokojnike, kao da su ih zaboravili.

 

 

                         

 

Kako bi se prikazala iztina dogadjaja i ljudi koji su u tim dogadjajima sudjelovali, za podru~je onda{njeg kotara Dubrovnik, malobrojni pre`ivjeli, izmedju kojih i ja pristupili smo izvr{enju tog vrlo te`kog i zahtjevnog zadatka i zbog toga {to mislimo da je to na{ dug, prema na{im prijateljima uz koje smo odrasli igraju~i se ulicama na{ega Grada, prema na{im {kolskim kolegama uz koje smo, u Kri`arima i Hrvatskom Junaku, kovali svoje domoljublje, prema na{im ratnim kolegama uz koje smo se borili od 17. travnja, 1941 g., pa sve do kraja rata - protiv iztog onog neprijatelja a vrlo ~esto i na iztim boji{nicama, na kojima su se borili na{i sinovi i unuci u domovinskom ratu 1991 - 1995 godine.

 

^udna podudarnost, zar ne?!

 

Ovaj moj sastav je prilog knjizi u pripremi "POVIEST HOS-a 1941-1945", koje su pokrenula moja pre`ivjela hrvatska bra~a po prisegi, oru`ju, odori i hrvatskom domoljublju u hrvatskoj emigraciji, kako bi se svi mladji nara{taji upoznali sa HRVATSKOM IZTINOM iz doba Nezavisne Dr`ave Hrvatske. Na`alost, kroz protekle godine je dosta imena i dogadjaja zaboravljeno, izkrivljeno i obla~eno, pa je traganje za IZTINOM bilo vrlo te`ko. Ona ni sa ovim prikazom nije u cjelosti utvrdjena ali ~e prikupljeni podatci bar unekoliko popuniti prazninu u na{em sje~anju.

 

U koliko ima praznina, u koliko ima nepreciznosti, oni su uvjetovani jedino nepoznavanjem pune iztine u svim slu~ajevima, pa molim ~itatelja da nam to ne uzme za zlo.

 

 

       

             

               

        

 

 

II. OB^E STANJE 1941 GODINE

 

Dana 6-toga travnja 1941 godine su vojne snage Njema~ke, u vrlo maloj mjeri Madjarske, u nikavoj mjeri Italije, izvr{ile koncentri~ni napad na kraljevinu Jugoslaviju.

 

Neo~ekivani i vrlo jaki napad je izvr{en sa poru~ja Bugarske, Rumunjske, Madjarske i Njema~ke a nikakav sa podru~ja Italije i Albanije. Na{av{i se u punom okru`enju jugoslavenska se je vojska po~ela razpadati ve~ prvog dana rata.

 

Iztog je dana ban Slovenije, Marko NATLA^EN, u Ljubljani ustrojio "Narodni Svet", pozvav{i komandu jugoslavenske vojske na podru~ju Dravske banovine, da obustavi svaki odpor, izra`iv{i `elju za osnivanjem samostalne slovenske Dr`ave.

 

Drugog dana rata je predsjednik HSS-a i dopredsjednik jugoslavenske Vlade, Dr. Vladimir MA^EK, nakon {to je dan prije, u U`icama, u tom svojstvu, predsjedavao njenjoj poslijednjoj sjednici prije bjega u inozemstvo, odlu~io da napusti vladu i da se vrati u Hrvatsku, ali ne u Zagreb ve~ na svoje imanje u Kupincu.

 

Ujedno je kao predsjednik HSS-a, odlu~io da dr. Ivan [UBA[I], dr. Juarj KRNJEVI], dr. Juraj [UTEJ, Ilija JUKI], Milan MARTINOVI] i Rudolf BI^ANI], kao ~elni ljudi stranke, emigriraju skupa sa vladom na zapad.

 

 

 

        

 

              dr. Vladek MA^EK na svom paripu!

 

 

Dana 8-og travnja 1941 godine je dr. MA^EK, preko zagreba~ke krugovalne postaje, uputio poziv hrvatskom Narodu, da odr`ava red i disciplinu.

 

»Hratski narode, bra~o i sestre!

Vratio sam se u Va{u sredinu pa Vam tim povodom velim i ovo: Stigla nas je najve}a nesre}a {to jedan narod mo`e sti~i, a to je rat. To zlo mo`e se ubla`iti samo na taj na~in da budemo slo`ni i disciplinirani. Slu{ali ste me do sada u svim te`kim ~asovima pa sam siguran da ~e te to u~initi i od sada. Ja ~u s Vama ostati i dieliti s Vama kao i do sada, dobro i zlo. Razumije se da ~u u svakom pojedinom slu~aju na uobi~ajeni na~in davati upute, bilo putem na{ih organizacija bilo putem izaslanika koji ~e biti ili narodni zastupnici ili drugi ob~e poznati prvaci stranke. U ovom ~asu tra`im od Vas puni red i disciplinu bilo kod ku~e ili u vojsci. Zavr{avam s na{im starim pozdravom Vjera u Boga i selja~ka sloga!"

 

Bilo je to dana 8-ga travnja, 1941 g., dva dana poslije nego {to je Slovenija najavila odcjepljenje od Jugoslavije.

 

Polo`aj jugoslavenske vojske je ve~ tada bio o~ajno lo{. Dana 9-og travnja su njema~ke postrojbe u{le u Ni{, Prilep i Bitolj a jugoslavenska 6-ta armija je bila u punom razsulu. A to je bila naj ja~a vojna postrojba sa kojom je jugoslavenski generalitet razpolagao.

Na podru~ju Hrvatske nije bilo borbi. Njemci su pre{av{i rieku Dravu kod Botova, zauzeli polo`aje bez i jednog opaljenog naboja, kod Koprivnice, a ~etvrta jugoslavenska armija koja je trebala zaposjesti taj dio boji{ta bila cjelokupna razoru`ana po Hrvatima i do`ivila podpuno razsulo.

 

Zapovjedni~tvo Savske divizije se stavilo pod za{titu HSS-ovih politi~kih predstavnika, dr`avotvornih nazora, koji su suradjivali sa nacionalisti~kim pokretom, jednako kao i general Tartaglia, zapovjednik `andarmerije na podru~ju banovine Hrvatske.

 

Vojna organizacija HSS-a - gradjanska i selja~ka za{tita, naoru`ana i u suradnji sa redarstvenicima i oru`nicima a ~esto i sa vojskom, po~ela je pod svoj nadzor preuzimati va`nije prometne i po{tansko-brzojavne-brzoglasne uredjaje, ustanove, banke i dr`avne, banovinske i gradske ustanove.

 

Dana 10-og travnja 1941 godine rat je, na prostoru Hrvatske, prakti~ki bio gotov. Toga dana poslije podne je vodja hrvatskih nacionalista, Slavko KVATERNIK, poku{ao nagovoriti dr. Vlatka MA^EKA da, kao predsjednik HSS-a, preuzme u svoje ruke i stavi se na ~elo vlasti dr`ave Hrvatske, {to je on odbio.

 

Tek nakon tog, na`alost neuzpjelog poku{aja, Slavko KVATERNIK je preko zagreba~kog krugovala pro~itao objavu o odcjepljenju Hrvatske od Jugoslavije u obliku Nezavisne Hrvatske dr`ave.

»Hrvatski narode!

Bo`ja provinost i volja na{eg saveznika, te mukotrpna vi{estoljetna borba hrvatskog naroda i velika po`rtvovnost na{eg Poglavnika dra Ante Paveli}a, te usta{kog poreta u domovini i inozemstvu odredili su da danas pred dan Uzkrsnu}a Bo`jeg Sina, uzkrsne i na{a Nezavisna Dr`ava Hrvatska.

 

Pozivam sve Hrvate, u kojem god oni mjestu bili, a naro}ito sve ~astnike, do~astnike i mom~ad cjelokupnne oru`ane snage i javne sigurnosti, da dr`e najve}i red i da svi smjesta ppprijave u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da cijela oru`ana snaga smjesta polo`i  akletvu vjernosti Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj i njenom Poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedni~tvo cjelokupne oru`anne snage preuzeo sam danas kao opunomo}enik Poglanika.

 

                  Bog i Hrvati! Za Dom spremni!«       

 

Nakon toga je, u 17.45 sati putem iste krugovalne postaje objavljena i izjava dr. Vlatka MA^EKA koja glasi:

 

»Hrvatski Narode!

Pukovnik Slavko Kvaternik, vodja nacionalisti~kog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu, samostalnu i nezavisnu dr`avu na cjelokupnom historijskom teritoriju hrvatskog naroda te je, dana{njim danom, preuzeo vlast u svoje ruke. Pozivam sav hrvatski narod da se novoj vlasti pokori. Sve prista{e Hrvatske Selja~ke Stranke koji su na raznim upravnim polo`ajima, ~lanove kotarskih odbora, ob~inske na~elnike, odbornike itd pozivam da na svojim mjestima ostanu i s novom vladom izkreno suradjuju.«

 

 

 

 

III. U^E[]E DUBROVA]KOG KOTARA U HOS-u 1941-1945

 

Dubrova~ki kotar je, srazmjerno broju pu~anstva, tiekom domovinskog rata 1941 - 1945 godine, dao najve~i doprinos izgradnji Hrvatskih Oru`anih Snaga.

 

 

                

 

 

 

U na{em su gradu hrvatski nacionalisti, u rano jutro 16-og travnja 1941 godine, preuzeli vojnu vlast. Politi~ka je i do tada bila u njihovim rukama.

 

Zauzete su prostorije komande mesta, koje su se nalazile u biv{em samostanu "Svete Klare" i uzpostavljena je ~vrsta suradnja sa zapovjednikom oru`nika (`andara). Tiekom dana su razoru`ani malobrojni stra`ari kod Gru`ke vojarne i mornari~ke vojne akademije a grupa juri{nika Hrvatskog Junaka, predvodjena jednim oru`ni~kim narednikom, razoru`ala je posadu nadzornog mjesta na Dubcu. To mjesto je bilo izuzetno va`no jer je ono, u to vrieme, bilo jedina prometna razkrstnica puta iz Dubrovnika prema Trebinju odnosno prema Boki Kotorskoj. Tu je i ostala grupa na{ih ljudi, oni su nastavili sa nadzorom vojske koja se povla~ila iz Boke Kotorske. Ukoliko se radilo o ljudima iz hrvatskih te bosansko-hercegova~kih krajeva, propu{talo ih se,. Ukoliko se radilo o ljudima iz Srbije i drugih podru~ja, njih se razoru`avalo i usmjeravalo prema Trebinju.

 

Izpod tvrdjave Min~eta, na onda{njem ljetnom vje`bali{tu Hrvatskog Junaka, osnovana je dubrova~ka pripremna bojna. U nju su stupili pripadnici dotada{nje HSS-ove gradjanske za{tite koju je predvodio zbog hrvatstva prerano umirovljeni oru`ni~ki narednik Frano BANI], dragovoljci iz redova vojnih obveznika i pripadnici Juri{nika Hrvatskog Junaka, koje su vodili pri~uvni poru~nik Enko HRU[KA, Luka BUTIGAN, njegov pomo~nik RUBINI i tri ~lana vodstva Hrvatskog Junaka koji smo bili zavr{ili vojno-preobrazbeni te~aj u Brelima pokraj Makarske i u Dubrovniku.

 

U tvrdjavi Svetog Ivana, u prostoru sada{njeg akvarija, bilo je ustrojeno prikupljali{te vojne opreme, oru`ja i streljiva. Tu je bilo skladi{te ob~inskog vodovoda. Oru`je i streljivo je bilo uzpje{no prikriveno i pred talijanima pa je ciela zaliha predata prvoj postrojbi hrvatske vojske koja je uzkoro do{la u Dubrovnik.

 

 

 

a) PRISTUP U HOS U 1941 GODINI

 

Sukladno zakonskom pozivu Hrvatskog Dr`avnog Vodstva, od 12. travnja 1941 godine, svi su se djelatni ~astnici i do~astnici kao i polaznici vojnih u~ili{ta, porieklom iz kotara Dubrovnik, odmah od samog po~etka uklju~ili u redove novo osnovanih hrvatskih oru`anih snaga.

 

Prvi ~astnik - dubrov~anin, primljen je ve~ 26. travnja 1941 godine, bio je kapetan bojnog broda Leo ZAKARIJA.

 

Dne 12. svibnja 1941 godine, zakonskom odredbom, su promaknuti u ~in poru~nika dotada{nji polaznici vojnih u~ili{ta odnosno pomorsko-vojne akademije u Dubrovniku, Ivan GRANI], Antun MAREGA i Mato STANI^I]. Iztog je dana slu`beno potvrdjen primitak u djelatnu slu`bu grupi ~astnika - dubrov~ana, koji su se uklju~ili u razne vojne postrojbe hrvatske vojske, jo{ tiekom travnja 1941 godine. Tiekom kolovoza 1941 godine je utvrdjen primitak  druge grupe ~astnika - dubrov~ana.

Do konca 1941 godine je iz Dubrovnika primljeno u redove hrvatske vojske:

 

 

    

 

 

         general Mihovil Bajd

 

 

             7 pukovnika i kapetana bojnog broda

             4 dopukovnika i kapetana fregate

             3 bojnika i kapetana korverte

            22 satnika i poru~nika bojnog broda

            24 nadporu~nika i poru~nika fregate

            60 poru~nika i poru~nika korvete

 

Pored njih, primljeno je novounaprijedjenih ~astnika, i to:

 

             4 poru~nika i poru~nika korvete

             3 zastavnika

 

Sredinom 1941 godine se je ve~a grupa srednjo{kolaca prijavila na natje~aj u ~astni~ku {kolu koja je osnovana u Zagrebu a ve~a se je grupa dragovoljaca prijavila u hrvatsku legiju na Izto~nom boji{tu.

 

Javljanje na{ih sugradjana u hrvatsku vojsku je nastavljeno i u 1942 godini, i ako u to vrieme ni politi~ke ni gospodarske prilike u na{em gradu nisu bile povoljne zbog toga {to su talijani, mimo svih dogovora i sporazuma kao i medjudr`avnog ugovora, krajnje bezobrazno provodili svoju politiku, otvoreno podr`avaju~i hercegova~ke ~etnike i doma~e orjuna{e.

 

Takova talijanska politika se ubrzo odrazila na stanje u zaledju Dubrovnika, u kome su se, oko talijanskih upori{ta, po~ele skupljati naoru`ane grupe crnogorsko-hercegova~kih ~etnika. Do{lo je i do prvih sukoba sa tim odmetni~kim grupama koje nisu priznavale hrvatsku vlast.

 

Dana 7-og kolovoza, 1941 godine je obhodnja iz 14-te pje{a~ke pukovnije iz Trebinja, koju je predvodio nadporu~nik dr. Zvonimir CVJETKOVI] iz Su|ur|a na [ipanu, nai{la u blizini oru`ni~ke postaje Mosko na ~etni~ku zasjedu. U neo~ekivanom napadu je poginuo nadporu~nik CVJETKOVI], te je prva `rtva iz sastava hrvatskog ~astni~kog zbora kotara Dubrovnik.

Nedugo zatim, dana 25 kolovoza 1941 godine su, kod oru`ni~ke postaje Berkovi}i - oru`ni~kog krila Dubrovnik, u borbi sa ~etnicima iz Nevesinjskog kraja, poginuli  oru`ni~ki narednik Huso KRESO iz Gru`a, Mato KATI] i [piro VOLAREVI], oru`ni~ki razvodnici. Oru`ni~ki razvodnik @ivko GULJELMOVI] iz @upe Dubrova~ke je bio ranjen, zaroblje pa zaklan.

 

Tiekom prvog polugodi{ta 1942 godine su sliede}i na{i sugradjani zavr{ili vojne {kole, pa su bili promaknuti u ~in zastavnika:

 

             Rudolf ^ALA,        poginuo 1943 g.,

             Edo HERCIGONJA,   pre`ivio,

             Nik{a KOPOR^I],    poginuo 1943 g.,

             Niko KRAVAROVI],   poginuo 1944 g.,

             Mato MOR\IN,       ubijen 1945 g.,

             Ante FONI],         poginuo 1943 g.,

             Mato SALAMONI,     poginuo 1942 g.

 

Zna~i de je od njih sedam (7), samo jedan uzpio pre`ivjeti rat i poratne likvidacije.

 

 

b) PRISTUP U HOS U 1942 GODINI

 

 

 

               

 

               general Eduard vitez pl. Bona Buni}

 

 

Tiekom srpnja 1942 godine je, zbog sukoba sa talijanskom vojskom, morala napustiti Dubrovnik ve~a grupa zavr{enih srednje{kolaca, pripadnika Usta{kih Juri{nika. Oti{li su u Zagreb pa se je dio prijavio u Usta{ku ~astni~ku {kolu u Kerestincu. Tu su zavr{ili skra~eni ~astni~ki te~aj jer im je priznato vrieme u juri{nicima, tamo ste~eni ~inovi i vojno prednaobrazbeni te~ajevi koje su neki zavr{ili 1940 godine u Brelima kod Makarske i 1941 u Dubrovniku. Oni su krajem 1942 godine, promaknuti u ~in djelatnih poru~nika Usta{ke Vojnice. To su bili sliede~i:

 

Ivan BAZEILI, iz trgova~ke akademije, poginuo 1944 g.,

Hrvoje GALINOVI], iz pomorske akademije, poginuo 1945 g.,

Bo`idar IVEKOVI], iz trgova~ke akademije, ubijen 1945 g.,

Josip FRANI], iz trgova~ke akademije, pre`ivio u emigraciji,

Ivan LORETI], iz pomorske akademije, ubijen 1945 g.,

Vjekoslav PE[EVI], iz pomorske akademije, pre`ivio u Domovini.,

Antun RATKOVI], iz trgova~ke akademije, ubijen 1945 g.

 

Zna~i kako je od njih sedam (7) samo dvoje (2) pre`ivjelo rat i poratne pokolje.

 

Tiekom 1942-e godine primljeno je u hrvatski ~astni~ki sbor, iz sastava biv{e jugoslavenske vojske:

             1 pukovnik

             1 kapetan fregate

             3 bojnika i kapetana korvete

            11 satnika i poru~nika bojnog broda

            24 nadporu~nika i poru~nika fregate

            49 poru~nika i poru~nika korvete

 

U iztom vremenu je zavr{ilo vojne {kole te uklju~eno u postroj hrvatske vojske:

 

             8 novopromaknutih poru~nika

            31 novopromaknuti zastavnik

 

U izto vrieme, tiekom 1942 godine, u borbama sa odmetnicima poginulo je 12 ~astnika, na razli~itim boji{nicama u NDH.

 

 

c) PRISTUP U HOS U 1943 GODINI

 

Tiekom 1943 godine je porastao broj vojnih obveznika koji su, po zavr{enoj srednjoj {koli, unova~eni i upu~eni u ~astni~ku {kolu u Zagrebu odnosno i hrvatski izobrazbeni sdrug u STOCKERAU u dana{njoj Austriji. Njih 59-oro je uzpje{no zavr{ilo {kolovanje pa su promaknuti u ~in zastavnika a dvojica u ~in poru~nika.

 

Pored toga je, tiekom 1943 godine, primljeno u satav ~astni~kog sbora HOS-a, iz sastava biv{e jugoslavenske vojske - na njihovu osobnu molbu sliede~i broj djelatnih ~astnika:

 

             7 satnika i poru~nika bojnog broda,

             5 nadporu~nika i poru~nika fregate

            14 poru~nika i poru~nika korvete.

 

U iztom je razdoblju, na raznim boji{tnicama, poginulo daljih 13 pripadnika ~astni~kog sbora HOS-a, porieklom iz kotara Dubrovnik.

 

 

d) PRISTUP U HOS U 1944 GODINI

 

Tiekom 1944 godine je, po zavr{enoj {kolskoj izobrazbi u ~astni~kim {kolama, uklju~eno u hrvatski ~astni~ki sbor:

 

             6 novopromaknutih poru~nika,

            42 novopromaknutih zastavnika raznih struka.

Iz sastava biv{e jugoslavenske vojske na temelju podne{enih molbi, primljeno u satav ~astni~kog sbora HOS-a sliede~i broj djelatnih `astnika:

 

             1 kapetan korverte,

             1 satnik,

             7 nadporu~nika i poru~nika fregate,

             7 poru~nika i poru~nika korvete.

U iztom je vremenu, na raznim boji{tnicama, poginulo njih 13 ~astnika, a njih 8 ih je uhva~eno ili zarobljeno pa ubijeno.

 

 

 

e) PRISTUP U HOS U 1945 GODINI

 

Tiekom prva ~etiri mjeseca 1945 godine je, zavr{ilo ~astni~ku izobrazbu u vojnim {kolama i uklju~eno u ~astni~ki sbor HOS-a:

 

             2 novopromaknuta poru~nika,

            15 novopromaknuta zastavnika, raznih struka.

 

U iztom vremenu je, na raznim boji{tnicama, poginulo 7 ~astnika a 70 ih je od engleza predano krvnicima i ubijeno.

 

 

f) KONA^NI ZBIR

 

Na temelju naprijed navedenih podataka, koji su uzeti iz slu`benih novina HOS-a, "Vojni Vjestnik" od 10.IV.1941 do 26.IV.1945g., mo`emo utvrdditi da je, sa podru~ja kotara

Dubrovnik, za navedeno vrieme, stupilo u ~astni~ki sbor HOS-a:

 

             255 ~astnika biv{e austrougarske i jugoslavenske vojske

             172 novo{kolovana ~astnika

             427 ukupno, ~astnika raznih ~inova i struka

 

Od tog broja ih je bilo:

             u domobranskoj Vojnici         306 ~astnika

             u ratnoj Mornarici              65 ~astnika

             u usta{koj Vojnici               56 ~astnika

 

U prilo`enoj tabeli je prikazano primanje ~astnika, po godinama i po osnovi primanja (biv{i ili novo{kolovani)

 

 

 

PREUZETI ^ASTNICI IZ AUSTROUGARSKE I JUGOSLAVENSKE VOJSKE

 

   ^ASTNI^KI ^IN        1941     1942     1943    1944    1945  Ukupno 

Pukovnici i kapetani

bojnog broda                7       1         -       -        -        8

Dopukovnici i kapetani

fregate                      4       1        -        -        -        5

Bojnici i kapetani

fregate                      3       3        -        1       -         7

Satnici i poru~nici

bojnog broda                22      11        7       1       -        41

Nadporu~nici i poru-

~nici fregate                24       24        9       7       -        64

Poru~nici i poru~nici

korvete,                    60       49       14       7       -       130 

 

Ukupno preuzeto od djela-

latnih i pri~uvnih ~astnika 120       89       30       16       -       255

 

 

NOVO[KOLOVANI ^ASTNICI U NDH

 

Poru~nici i poru~nici

korvete                      4        8       2       6       2        22

Kopneni i pomorski zastav-

nici                         3       31      59      42      15       150

NOVO[KOLOVANI UKUPNO   7      39      61      48       17       172

 

UKUPNI BROJ ^ASTNIKA  127     128       91      64      17       427 

Od njih po rodu vojske:

 

Domobranska Vojnica      101       97       72      31       5       306

Ratna Mornarica           23       19        7      16       -         65

Usta{ka Vojnica             3       12       12      17      12        56

 

 

 

g) SUDBINE

 

Umirovljeni, poginuli, ubijeni, prebjegli, Dubrov~ani - ~astnici HOS-a

 

Umirovljeno ili odpu-

{teno                     -         18        10        6         -        34

Poginulo ili ubijeno po

zavr{enom ratu            1        12        13       21        77       124

Prebjeglo odmetnicima

ili se predalo              -         1         3       16        29        49

Ostali vjerni prisezi, pre-

dani po englezima, pre`ivjeli                                               220

 

 

 

POGINULI U BORBAMA

 

                   1941     1942      1943     1944     1945    SVEGA   

sa ~etnicima          1        2         2        -        -         5

sa odmetnicima,               10        10       12       7        39

na izto~nom boji{tu   -         -         1         1       -         2

Ukupno              1       12        13        13       7        46

 

 

Po rodu vojske:

 

Domobranska Vojnica  1        10       12         7       4        34

Ratna Mornarica,      -         -        -          2       1         3

Usta{ka Vojnica,       -         2        1         4       2         9

 

 

 

 

 

UBIJENI I NESTALI PO ZAVR[ETKU RATA

    

Domobranska Vojnica,                               3      35        38

Ratna Mornarica,                                   4       5         9

Usta{ka Vojnica,                                    1      30        31

Ukupno                                            8      70        78

 

 

 

 

SUMAR PO RODU VOJSKE

 

Domobranska vojnica      1        10       12        10      39      72

Ratna Mornarica          -                            6       6      12

Usta{ka Vojnica           -         2        1         5      32      40

Sveukupno               1        12       13        21      77     124 

 

 

U odnosu na ukupni broj ~astnika sa podru~ja biv{eg dubrova~kog kotara proizlazi da ih je polo`ilo `ivot za domovinu

 

Domobranska vojnica     od 306 njih 72 ili 24%

Ratna Mornarica         od  65 njih 12 ili 18%

Usta{ka Vojnica          od  56 njih 40 ili 71%

 

Gornji podatci su izvedeni na osnovu dostupnih izprava te izjava pre`ivjelih sudionika domovinskog rata, te nisu kona~ni jer su podatci za 1944 i 1945 godinu nepotpuni.

 

Izmedju svih tih 427 ~astnika njih troje imalo je i ~in generala a jedan od njih i naslov viteza:

 

                 general Mihovil BAJD,

                 general Eduard vitez pl. BONA - BUNI],

                 general Antun NARDELLI

 

 

 

 

IV. UZPOREDBE

 

Posebno je porazan odnos broja ~astnika poginulih u borbama i zarobljenih odnosno uhap{enih poslije rata pa ubijenih. Nikada se, u ljudskoj poviesti, do sada, nije desilo da je u borbama poginulo 37% ~astnika a da je po okon~anju rata i kapitulaciji HOS-a, kapitulacija koja je izvr{ena pred englezkim vojnim predstavnikom - koji je na{im vojnim predstavnicima jam~io provedbu medjunarodnog zakona o ratnim zarobljenicima, na najbestijalniji na~in ubijeno 63% od ukupnog broja poginulih i nestalih ~astnika.

 

Ljudi koji se jo{ i danas hvale da su bili antifa{isti i narodni borci su, samo kod Maribora, u protutenkovskim jarcima, ubili bez suda, bez zabilje`enog ~ina ili imena, vi{e od 6000 hrvatskih ~astnika, medju njima i mnoge dubrov~ane. A koliko ih je zavr{ilo u {ent Vidu, {kofjoj Loki, Sloven Gradecu, Teharju, Ko~evju, Maceljskoj [umi, Rakovom Potoku, Jazovki, Jasenovcu i ostalim brojnim gubili{tima na kojima se je dielila "narodna pravda", to se nikada ne~e utvrditi.

 

Pa ni ovaj popis nije vjerojatno potpun, posebno su manjkavi podatci o novopromaknutim ~astnicima 1944 i 1945 godine jer u vojnim vjestnicima nije nazna~ivano popunidbeno zapovjedni~tvo pa je mogu~nost propusta velika. Medjutim smatramo kako su bolji ikakovi nego nikakvi podatci!

 

Jo{ je neuporedivo lo{ije stanje sa do~astnicima u HOS-u. U koliko se i spominju u Vojnim

vjestnicima, spominje se bez oznake popunidbenog zapovjedni~tva tako da je nemogu~e ustanoviti koji su od njih sa dubrova~kog podru~ja. Zbog toga je prilo`enim popisom obuhva~en samo broj utvrdjen po pri~anju rodbine ili poznanika. Naravno kako su ti navodi i sje~anja, u granicama mogu~nosti, provjerena u dostupnim slu`benim izpravama tako da se izneseni podatci mogu smatrati to~nim ali ne sveobuhvatnim.

 

U svakom slu~aju, podatci o do~astnicima su mnogo nepotpuniji nego oni o ~astnicima. [to se ti~e podataka o vojni~arima - domobranske, usta{ke Vojnice, oru`ni~tva, zrakoplovstva, mornarice i drugih slu`bi, bez ~ina, kod njih je stanje izrazito lo{e. Ne postoje nikakvi podatci o tome, ni u gradu ni po okolnim mjestima. ^ak ni vjerske ustanove nemaju podatke o vojnicima pokopanim 1941, 1942, 1943 godine, na domobranskom vojnom groblju u Gospe od Milosrdja. Podatci bolnice su navodno uni{teni po dolazku "osloboditelja", tada je uni{teno i vojno groblje, spomen-oznake su polomljene a nadgrobni humci preorani.

 

Nastoji se, preko svojih jo{ `ivih ~lanova iz okolice Dubrovnika, utvrditi broj poginulih vojnika i do~astnika iz redova HOS-a, medjutim pote{ko~e su velike. Mnogo obitelji je izumrlo, neke su se i odselile a neke pak nemaju pojma o sudbini onih ~lanova koji su nestali tiekom domovinskog rata 1941-1945 godine. Kada ti podatci budu obradjeni oni ~e biti i objavljeni. To je dug nas pre`ivjelih prema onima kojih vi{e nema. Ali to je i na{ dug prema Domovini.

 

Jer su srbobolj{evici i njihove sluge hrvatskog poriekla, vrlo precizno pobrojali sve one koji su, manjim dielom dobrovoljno u ve~im prinudno pristupili njihovoj "narodnoj" vojsci, i koji su tamo poginuli. Prema njihovim podatcima, objavljenim u knjizi "Dubrovnik u NOB-i i socijalisti~koj revoluciji 1941-1945" objavljenom 1985 godine u izdanju Instituta za historiju radni~kog pokreta Dalmacije i Splita, neki Miro \ura{ iznosi podatke o poginulim pripadnicima NOB-e. Po njegovoj tvrdnji, sa podru~ja dubrova~kog kotara je poginulo:

 

  3 komesara,

  3 komandira,

  2 vodnika,

  1 ekonom

 16 pozadinskih radnika,

313 boraca.

 

Od toga ih je bilo:

 

 Iz Konavala             25 dobrovoljaca i   77 mobiliziranih,

 Iz @upe Dubrova~ke     10 dobrovoljaca i   29 mobiliziranih,

 Iz Grada Dubrovnika    78 dobrovoljaca i   40 mobiliziranih,

 Iz primorja sa otocima  38 dobrovoljaca i   35 mobiliziranih,

Ukupno                151 dobrovoljac i   187 mobiliziranih.    

 

Od tog broja, doma~ih ljudi je bilo 271 a ostalih 67 su bili iz raznih krajeva biv{e jugoslavije.

 

Od te ukupne sume 338 poginulih,

             u borbi sa ~etnicima je poginulo njih              22

             u borbi sa talijanima ih je poginulo                3

             u borbi sa niemcima ih je poginulo               125

             u borbi sa hrvatskom vojskom ih je poginulo       121

             iz raznih razloga ih je umrlo ili poginulo          67

 

Karakteristi~an je vrlo mali broj boraca poginulih u borbama sa talijanima i ako su im ovi navodno bili glavni neprijatelji od po~etka rata pa do sredine rujna 1943 godine. A dana{nji "ANTIFA[ISTI" tvrde da su se oni borili protiv fa{izma.

 

Jednako tako je vrlo znakovit i broj od ukupno 25 boraca sa ~inom u odnosu na ukupni broj poginulih. Zna~i da su oni vrlo dobro ~uvali svoje komunisti~ke kadrove - jer je poznato da je u NOB-i ~in mogao dobiiti jedino provjereni bolj{evik. Jer odnos od 7% poginulih predvodnika borbe i 93% poginulih obi~nih boraca nije utvrdjen do sada niti u jednoj vojsci. U ostalom zar broj od 124 poginula ~astnika sa podru~ja Dubrovnika ne govori dovoljno sam za sebe, bez ikakvih uzporedbi.

 

 

 

 

V. ZAKLJU^AK

 

Ne namjeravamo ni u kom pogledu umanjiti `rtvu onih koji su se, sticajem okolnosti borili u redovima NOB-e, i oni su se, u ve~ini slu~ajeva borili za Hrvatsku-onako kako su mogli, ne namjeravaju~i postupati onako kako su postupili njihovi komesari koji su, po "osvajanju" Dubrovnika naredili uni{tenje domobranskog vojnog groblja jer su im i na{i mrtvi smetali u njihovoj ne~istoj savjesti, i likvidaciju velikog broja dubrov~ana ~ija je jedina krivnja bila {to su tim srbobolj{evicima mo`da jednom, u nekim drugim okolnostima, mogli smetati. Pa su ih poslali, bez izpitivanja, bez sudjenja, ~esto i bez utvrdjivanja imena, na ORSULU, na DAKSU, na KOR^ULU, na BONINOVO, u GOSPINO POLJE, u TROGIR i druga znana i neznana mjesta gdje se je usred mrkle no~i, daleko od svieta, provodila "proleterska pravda".

 

Namjeravamo samo i jedino obnoviti sje~anje na sve one koji su, u najboljoj namjeri, niti neznaju~i {to je to fa{izam i nacional socijalizam, ustali u obranu Domovine od prvenstveno ~etni~ke najezde. Jer, nemojmo zaboraviti, uslijed svih srbobolj{evi~kih la`i, koje su zdu{no podr`avali hrvatski izdajice  i prodane du{e, u dubrova~kom zaledju do kapitulacije Italije u rujnu 1943 godine nije ni bilo spomena vrijednih partiznaskih odreda.

 

Bili su tu samo ~etnici. A {to su oni koncem 1944 godine bacili kokarde i na {ubare stavili petokrake zvijezde, to nije bila zasluga srbobolj{evika i njihovih podrepa{a - hrvatskih

odpadnika, ve~ sticaj ratnih okolnosti zbog koji su se zapadni saveznici odrekli ~etnika.

 

Na po~etku je iztaknuto da je dubrova~ki kraj, srazmjerno broju pu~anstva, dao najve~i doprinos izgradnji HOS-a domovinskog rata 1941-1945 godine. Tada{nji kotar dubrova~ki je brojao nepunih 40.000 stanovnika. Od tog broja je za vojsku, po tada{njim mjerilima, bilo sposobno cca 10% {to zna~i 4.000 vojnika. Po tada{njim odnosima na 25 vojnika je dolazio po jedan ~astnik, zna~i da je na{ kraj trebao (u prosjeku) dati oko 160 ~astnika. A dao je 427 {to je 266% vi{e od prosjeka.

 

 

 

 

    NATRAG NA IZBORNIK

 

    NATRAG NA POCETAK STRANICE

 

page hit counter