BLEIBURG
U V O D
Hrvatski
narod, ostvariv{i svoju dr`avnu samostalnost godine 1941., nastojao je ostati
izvan svjetskog sukoba, jer nije bilo razloga, ratovati s Engleskom i Amerikom.
U tom smjeru u~injeni su znatni napori, ali bez uzpjeha. Č]injenica, da su
zapadni saveznici smatrali kraljevsku Jugoslaviju svojim saveznikom, te nisu
priznali Hrvatsku Dr`avu, prisilila je Hrvate, kako bi bili na protivnoj
strani.
Osovinske
vlasti priznale su Hrvatsku Dr`avu, jer su bile stavljene pred gotov ~in, te si
nisu htjele stvarati jo{ jednog neprijatelja vi{e. Time je Hrvatska bila protiv
svoje volje uvu~ena u II. svjetski rat, ovaj puta na strani osovinskih sila.
Njeno u~e{}e o~itovalo se u slanju
dobrovolja~kih postrojbi na Izto~ni front protiv bolj{evi~kih snaga.
Koncem godine 1944. i po~etkom 1945. bilo je vidljivo, kako je rat izgubljen u
korist zapadnih saveznika i ruskog bolj{evizma.
U Hrvatskoj se je gledalo druga~ije na zapadne saveznike, a druga~ije na
bolj{evike, premda su oni bili
saveznici Zapada. Postojala je izvjesna nada,
kako ~e Zapadnjaci razlikovati protukomunisti~ke borce raznih naroda
ne-Nijemaca, te ih odvojiti na koncu rata i sa~uvati kao jezgro borbenih snaga
za obra~un s agresivnim medjunarodnim komunizmom.
Takovu
nadu gajili su Hrvati ~ak i u vrieme od 10 ~asaka prije neminovnog
izhoda II. svjetskog rata. Hrvati su jedini
od ne-Nijemaca pred konac rata
razpolagali s jakom i stegovnom vojskom, koja
se je nalazila barem na dielu
svog dr`avnog podru~ja. Posliedni ~ini
Hrvatske Dr`avne Vlade bili su re~enom
nadom pro`eti.
Od
strane zapadnih saveznika nije bilo niti jednog znaka bilo kakovog interesa za protukomunisti~ke borce, bilo da ih se
organizirano sakupi i prihvati te sa~uva za budu~nost, bilo da ih se primi kao
zarobljenike, kako to propisuju norme medjunarodne Ž@enevske Konvencije.
Ovaj
propust zapadnih vlasti ostaje kakovom svjeskom poviestni~aru za
"odkriti",
kako je nekih 200 divizija protukomunisti~kih
boraca trebalo druga~ije
prihvatiti, a ne razoru`ati ih i najve~im
dielom izru~iti komunistima, koji su ih
poubijali, a manji dio - vrlo mali dio -
bezglavo predati raznim dobrotvornim
organizacijama, da ih ove razpr{e diljem
svieta.
Kako
se prije spomenuta nada hrvatskog dr`avnog vodstva nije ostvarila, na{lo se je
hrvatsko politi~ko i vojni~ko vodstvo pred izborom:
1.
Ili napustiti teritorij Hrvatske Dr`ave i krenuti sa cjelokupnom vojskom
u susret Englezima, koji su se
pribli`avali i od zapadnih saveznika bili
najbli`i, te pred njima izvr{iti
vojni~ku kapitulaciju.
2.
Ili s cjelokupnom vojskom i pu~anstvom, koje se dragovoljno odlu~i, po}i
u {ume te nastaviti borbu protiv
komunisti~kog nasilja, o~ekuju~i daljni
razvoj dogadjaja.
Iz mnogih razloga hrvatsko vodstvo odlu~ilo se je (premda su
mi{ljenja izmedju
generala bila podjeljena)
za ob}u emigraciju.
Odlazak u {ume te nastavak borbe protiv partizana, kao saveznika
Englezke, Amerike
i SSSR-a, stavili bi hrvatsku vojsku kao pobunjenike izvan
zakona, jer bi to u ono
doba zna~ilo naru{avanje
svjetskog mira, koji je tada u Europi «proklamiran», ~ime
bi bilo stavljeno i
hrvatsko politi~ko i vojni~ko vodstvo u stanje bezpravnosti.
Ova
odluka Hrvatske Dr`avne Valde te`ko je pomutila planove jugoslavenskih
komunista, jer su oni dobro znali, kakovu bi
opasnost za njih predstavljali par
stotina tisu}a najsna`nijih, najborbenijih i
politi~ki najsvjestnijih Hrvata, koji bi
sudjelovali u jezgri borbenih krugova protiv
internacionalnog komunizma, te su ih
odlu~ili na svaki na~in zadr`ati i poubijati
prema tie~ima Milovana Djilasa, koji je
rekao: «Hrvatska vojska mora umrijeti, da bi
Jugoslavija mogla `ivjeti!»
Kako bi prikazivanje bezprimjernih
strahota ovog ubijanja, koje se je vr{ilo
uglavnvom od mjeseca svibnja 1945. pa do konca godine 1945. – a u
manjoj mjeri i
kasnije (na stotine mjesta), bilo preglednije i odvijalo {to
zornije pred o~ima
~itatelja, upoznajmo u ovome uvodu ~itatelje s okolnostima, koje
su utjecale na tok
povla~enja.
CILJ POVLA^ENJA
Po gubitku rata i dr`ave u dotada{njem postavu ratuju~ih sila,
Hrvatima je bio jedini i veliki cilj, kako bi barem na `ivotu odr`ali svoju
mladu vojsku od 390.000 boraca, koja je svoj ideal gledala izpunjenim samo u
obstojanju Hrvatske Dr`ave.
Pouzdavalo se je u zdrav razum i prirodnost stvari, kako }e
zapadni nekomunisti ovu
kompaktnu vojsku –
neokaljanu nekim presedlavanjem - barem
demobilizirati i sa~uvati;
kako ~e razumjeti njezin
stav u svjetsko - politi~kom i ideolo`kom gledanju i opredjeljenju.
Kako je ovakovo dr`anje prema komunizmu bilo razumno, proizlazi iz
toga, {to je ameri~ki predsjednik Truman ve~ nakon sastanka u Potsdamu odpo~eo
hladni rat s komunizmom, a cijeli Zapad je za vrijeme koreanskog rata druga~ije
gledao na komunizam, nego 1945 godine.
Hrvatski ~ovjek gajio je ovu nadu u sebi, jer je imao simpatije za
amerikance, te se je tokom II. Svjetskog rata nadao, kako ~e na koncu ipak biti
sa Zapadom.
Kona~no, kako Hrvati nisu htjeli ni u kojem slu~aju kpitulirati
pred partizanima, to im je
ostao jo{ jedini izlaz,
kako bi to u~inili pred Anglo – Amerikancima.
Osim toga postojale su i odredbe medjunarodnog zakona – prihva~ene
u @enevskoj Konvenciji
i od strane Englezke i
Amerike – te su se ove zemlje morale dr`ati
odredaba toga medjunarodnog ratnog prava.
SNAGA
Kod prelaza iz redovite borbe na svom dr`avnom podru~ju u
povla~enje, hrvatska se
vojska satojala od 390.000
vojnika visokog morala, ali bez streljiva. Bila je
organizirana u pet vojnih
Sborova, koji su se sastojali od 16 divizija, i van Sborova
XXVI-tu Stajaci djelatni
Sdrug, 12 gorska divizija, 14-ta divizija i 16-ta doknadna
divizija koji su bili
izravno pod zapovjedni~tvom Vojnog stana Poglavnika. Sa vrlo
jakim pozadinskim
ustanovama kao logistikom podhvatnih postrojbi.
Operativno bila je hrvatska vojska uklopljena u njema~ku armijsku
skupinu
«Jugoiztok» (zapovjednik
general pukovnik Löehr), koja je dr`ala frontu
polukru`nog protezanja od
Koprivnice – Virovitica – Hercegovac – Banova Jaruga –
Sisak – Karlovac, ili
izpup~enu Predzvonimirovu Liniju.
Zvonimirova crta boji{tnice, bila je spljo{tena a protezala se je
od Koprivnice –
Kri`evci –Vrbovec –
DugoSelo – Velika Gorica – Stupnik – Jastrebarsko – Karlovac,
i na njoj nije se odigralo
neko vidljivije zaustavljanje u svrhu obrane i
paraliziranja
neprijateljskog prodiranja – iznimno GRADEC - VRBOVEC i STUPNIK
- KLIN^A SELO
[TO
GOVORE ENGLEZI U SVOJIM
TAJNIM
TELEGRAMIMA
Do{lo vrijeme
kako bi se kona~no jednom, energi~no sa dokumentiranim dokazima, svim tim
~etni~ko komunjarskim «znanstvenim»
licitantima, dokazale njihove «znnastvene» izmi{ljotine
sa, brojem pripadnika HOS-a i gradjanstva
koje se je na{lo, 14 i 15 svibnja 1945 g., na
poljanama Ober & Unter Loibacha, Moos-a,
St. Michael i Bleiburga na prostoru povr{ine 25
km2. ravnice.
Prema
izvje{}u AFHQ u Caserti ood 12.V.1945, na prostoru od Villacha, Klagenfurta,
Völkermarkt-a, Griffen-a i Wolfsberg-a, nalazi se ve~ 300.000 vojnih pripadnika
i izbjeglica.
To je onaj dio koji se je povlacio
motorizirano. Sve te vojne postrojbe bile su pomo~ne i
nebora~ke, dok se je ~itav bora~ki dio
postrojbi povla~io i stigao do 15.V.1945 na Blebur`ko
polje i njezinu {iru okolicu.
Prema zra~nom izvidjanu dana 12.V.1945,
procjenjeno je kako ve~ ulazi u podru~je Carinthie,
kolona
koja sadr`i cca 500.000 vojnih pripadnika.
Ja, kao `ivi svjedok i u~estnik koji je imao
krugovalnu vezu sa postrojbama 5-te divizije, htio
bih pitati
sve te «licitare»; molim Vas uljudno recite mi na kojem fakultetu na ovome
svietu
ste
studirali ili slu{ali predmet o povla~enju Hrvata 1945 g. iz Hrvatske. Odgovor
od svakoga
je NE! Pa
onda ~emu te «tvrdnje» o broju `rtava
kada ~ak nemate pojma koliko je bila
broj~ana
snaga HOS-a, i ono najva`nije, za{to se nismo povukli u tri dana {to bi bilo
normalno,
ve} punih 11 dana. Zna~i kako se mora na~i logi~an razlog. Zna~i kako je vojska
bila
ne~im sprije~ena a to je bio gradjanski konjski podvoz a bogami bilo ih je i sa
volovima.
A ako `elite znati donekle
broj `rtava onda uzmite knjigu od Prcele i izra~unajte postotak
ubijenih i spa{enih iz Titovih kolona smrti pa }e Te onda do}i do
pribli`ne brojke. Kako bi
sve te «strucnjake» za Bleiburg uvjerio u iztinitost mojih
tvrdnji poku{at }e mo malo
pu~ko{kolskom matematikom do~i do rezultata.
Na Bleiburgu je bilo 300.000 vojnika i 480.000 gradjana = 780.000
Od Celja na Wolfsburg 5.000 vojnika i
5.000 gradjana = 10.000
Od ^rnog na Eisenkappel 30.000 vojnika i
10.000 gradjana = 40.000
Od Log. Dol. na Eisenkappel 15.000 vojnika i 5.000 gradjana = 20.000
Od Jezerskog na
Eisenkappel 10.000 vojnika
(pozadinske slu`be) = 10.000
Sto ukupno iznosi 360.000 vojnika i 500.000 gradjana = 860.000 Hrvata.
Izra~un postotka:
Iz Maribora ih krenulo 11.000, u Pan~evo ih
stiglo 600
Iz Maribora ih krenulo 15.000, u Osijek ih
stiglo, 6.000
Iz Dravograda ih krenulo, 5.000,
u Bitolu ih stiglo 300
Iz Slovenije ih krenulo 12.000, u Novi Sad ih
stiglo 3.000
Iz Dravograda ih
krenulo 2.400, u Beograd ih stiglo «malo njih»
[to iznosi; krenulo 43.000,
stiglo 9.900
Ili 9.900 : 43.000 * 100 = 23.02%, primjeniv{i
sada taj postotak na brojeve vojnika i gradjana dobivamo
Sto ukupno iznosi 360.000 vojnika i 500.000
gradjana = 860.000 Hrvata.
Od toga ubijeno: 278.128 vojnika i 385.900 gradjana = 664.028
Ostalo na `ivotu 82.872 vojnika
115.100 gradjana = 197.972
Od 82.872 vojnika ostalih na `ivotu:
njih 8.900 bio je sudjen na 25 g. zatvora = 222.500 g.
njih 5.000 bio je sudjen na 20 g. zatvora = 100.000 g.
njih 5.000 bio je sudjen na 15 g. zatvora = 75.000 g.
njih 10.000 bio je sudjen od 5 – 10 g. zatvora = 75.000 g.
njih 10.000 bio je sudjen od 1 – 5 g. zatvora =
25.000 g.
njih
38.900 bilo je osudjeno na, 497.500 g. robije
Svoju kaznu izdr`avali su bez amnestija:
u Hrvatskoj Mitrovici, staklari Zenica, Gornji
Vakuf, Zemunu, Staroj Gradi{ki, Lepoglavi, Kajzerici, rudniku `ive IDRIJI u
Sloveniji, u rudnicima BOR u Srbiji, rudniku Ra{a u Istri, Golom otoku, Puli,
Slovenskoj Bistrici – IMPOL, i jo{ mnogim drugim mjestima.
Kod izgradnje autoputa Beograd
Zagreb, njih 3.000 bilo je kori{teno za najte`e gradjevinske poslove i kada su
do{li do Iloka, tamo negdje gdje je mo~varno zemlji{te, njihov komandant major
milicije ^I^A rodom iz Gline, dao ih je 700 ubiti i zakopati pod kolovoz
autoputa koji je tamo betoniran, a drugi dan su zaljevani betonom a da nitko
nije imao pojma {to se je predhodne no}i dogodilo.
Ja sam se povla~io sa
5-tom divizijom i poznato mi je, jer je bilo prebrojavanje u Kri`evcima, na{a
kolona je bila duga~ka 35 kilometara (samo gradjana sa zapregama) sa 40.000
gradjana oba spola i svih dobi, dok je sama divizija postrojena u rojnoj pruzi
zauzimala svega 10 km du`ine. Mi smo dr`ali za{titnicu desnog boka glavnine,
skroz do Dravograda. Duga~ku kolonu je imao I-vi Sdrug – 8-ma divizija, 7-ma
divizija, 3-~a divizija, koje su stigle na Dravogradsko polje i vi{e nije mogao
stati jedan ~ovjek, dok je zalaznica bila jo{ uvjek u Celju.
Iz tajnog telegram za
HQ u Caserti, zrakoplovnim izvidjanjem je ustanovljeno kako na
15.V.1945, ide jedna kolona od cca 600.000.
osoba prema Carintiji, a tome treba dodati
daljih 500.000 koji se spominju u izvje{taju
od 12.V.1945.
Prema pisanju Vojno
historijskog instituta iz Beograda, o tome koje su se njema~ke postrojbe njima
predale ili po njima uni{tene izlazi kako ~itav njema~ki kontigent od army grup
«E», koji se je nalazio u tom podru~ju carintinije iznosio je svega 200.000
ljudi. Dok je bilo 100.000 ljudi drugih narodnosti, Kozaci, Slovenci isti broj
Madjara i 5.000 crnogorskih cetnika.To bi nekako zvu~ilo 10 njema~kih divizija.
Dok ostatak od 860.000 odpada na Hrvate pripadnike HOS-a 360.000 i 500.000
izbjeglica civila, svih dobi oba spola.
Crnogorski ~etnici, izra`eni u
broj~anoj sumi, bilo ih je 5.000, ali koji su se povla~ili iz Celja
preko [o{tanja - ^rno – Topla – Obermosgan – Eisenkappel, gdje su
odmah po dolazku pali
englezima u ruke. Na samom Bleibur`kom polju nije bilo niti jednog
~etnika ili Slovenskog
domobranca. Bilo je nekih 300 zarobljenih partizana, koji su na
sebi nosili po jedan sanduk
streljiva, ili po dva `eljezna okvira granata za baca}e. Koliko mi
je poznato bili su svi
pobijeni od postrojbi Koste Nagya, kao izdajnici revolucije u
mjestu Aich, od ~ijih mje{tana
je to saznato.
Nekako mi neozbiljno djeluje
ta brojka koju navadjaju «pisci», od 40.000 od 250.000 tisu}a,
pa onda sve one nemogu~e licitacije, po @erjavi}u i drugim sli~nim
'nau~nicima' koji su za
svoj rad bili nagradjeni slu`bom u OUN-a obi~no po afri~kim
zemljama. Molio bih sve
budu}e pisce kako bi se dr`ali ove brojke iz tajnog telegrama vojske V. Britanije sa
podpisom ALEXSANDER sve dotle dok netko sa novim dkumentima ne
doka`e ne{to suprotno.
Postroj i broj~ano stanje
HOS-a, obradio sam na osnovu 42.000 stranica originalnih
dokumenata MINORS-a i ZUVOJ-a, koji se nalaze u mojem posjedu, a
1945 na povla~enju
bili su dovezeni u Villach, odakle sam ih ja dao prenjeti k sebi u
Australiju. Naime,
zastavnik u razdoblju dr. Branko OPI], na moj poziv odazvao se je
i opisao svoj put
povla}enja u kojemu je naveo kako je bio u Roga{koj Slatini
dodjeljen za pratnju tri
kamiona koji se prevozili pismohranu MINORS-a, Vojnog Redarstva i
jo{ nekih pozadinskih
slu`bi. Odmah sam odputovao u Villach i uz pomo} nadporu~nika
Franje Konje iz Canade,
prona{ao teret tih tri kamiona, koje je njegov brat prisvojio, a
teret bacio u {upu za drva i
ugljen, koji su ih pokrili i tako sa~uvali od ljudske radoznalosti
svih tih pedesetak godina.
Naravno kako je to bilo odkri}e, ali o kojemu se je trebalo vjerno
{utjeti, jer su u stvari tu
bili, prve tipkajuce stranice, zapisnika o saslu{anjima, Hebranga,
Srebrnjaka, Marinkovica,
Price, Winterhaltera, Anke Butorac, Mace Gr`eti}, Cicibanke Zdenke
Serti} i jo{ 72 visoko
rangirana ~lana KPJ.
Zna}i, kako puk Drago Jilek nije imao te dokumente kod sebe, za{to
su ga komunjare kidnapirali u Trstu.
Ovi zapisnici su prava
poslastica za ~itanje i odkrivaju svu ljudsku bijedu i nemoral
saslu{avanih.
NATRAG NA IZBORNIK STRANICA 3.