BLEIBURG

 

                                                                                 ENGLISH VERSION


U V O D

 

Hrvatski narod, ostvariv{i svoju dr`avnu samostalnost godine 1941., nastojao je ostati izvan svjetskog sukoba, jer nije bilo razloga, ratovati s Engleskom i Amerikom. U tom smjeru u~injeni su znatni napori, ali bez uzpjeha. Č]injenica, da su zapadni saveznici smatrali kraljevsku Jugoslaviju svojim saveznikom, te nisu priznali Hrvatsku Dr`avu, prisilila je Hrvate, kako bi bili na protivnoj strani.

 

Osovinske vlasti priznale su Hrvatsku Dr`avu, jer su bile stavljene pred gotov ~in, te si nisu htjele stvarati jo{ jednog neprijatelja vi{e. Time je Hrvatska bila protiv svoje volje uvu~ena u II. svjetski rat, ovaj puta na strani osovinskih sila. Njeno u~e{}e o~itovalo se u slanju  dobrovolja~kih postrojbi na Izto~ni front protiv bolj{evi~kih snaga.

 

Koncem godine 1944. i po~etkom 1945. bilo je vidljivo, kako je rat izgubljen u

 korist zapadnih saveznika i ruskog bolj{evizma. U Hrvatskoj se je gledalo druga~ije na zapadne saveznike, a druga~ije na bolj{evike, premda su oni bili

 saveznici Zapada. Postojala je izvjesna nada, kako ~e Zapadnjaci razlikovati protukomunisti~ke borce raznih naroda ne-Nijemaca, te ih odvojiti na koncu rata i sa~uvati kao jezgro borbenih snaga za obra~un s agresivnim medjunarodnim komunizmom.

 

Takovu nadu gajili su Hrvati ~ak i u vrieme od 10 ~asaka prije neminovnog

 izhoda II. svjetskog rata. Hrvati su jedini od ne-Nijemaca pred konac rata

 razpolagali s jakom i stegovnom vojskom, koja se je nalazila barem na dielu

 svog dr`avnog podru~ja. Posliedni ~ini Hrvatske Dr`avne Vlade bili su re~enom

 nadom pro`eti.

 

Od strane zapadnih saveznika nije bilo niti jednog znaka bilo kakovog interesa  za protukomunisti~ke borce, bilo da ih se organizirano sakupi i prihvati te sa~uva za budu~nost, bilo da ih se primi kao zarobljenike, kako to propisuju norme medjunarodne Ž@enevske Konvencije.

 

Ovaj propust zapadnih vlasti ostaje kakovom svjeskom poviestni~aru za "odkriti",

 kako je nekih 200 divizija protukomunisti~kih boraca trebalo druga~ije

 prihvatiti, a ne razoru`ati ih i najve~im dielom izru~iti komunistima, koji su ih

 poubijali, a manji dio - vrlo mali dio - bezglavo predati raznim dobrotvornim

 organizacijama, da ih ove razpr{e diljem svieta.

 

Kako se prije spomenuta nada hrvatskog dr`avnog vodstva nije ostvarila, na{lo se je hrvatsko politi~ko i vojni~ko vodstvo pred izborom:

 

 

         1.  Ili napustiti teritorij Hrvatske Dr`ave i krenuti sa cjelokupnom vojskom

             u susret Englezima, koji su se pribli`avali i od zapadnih saveznika bili

             najbli`i, te pred njima izvr{iti vojni~ku kapitulaciju.

 

         2.  Ili s cjelokupnom vojskom i pu~anstvom, koje se dragovoljno odlu~i, po}i

             u {ume te nastaviti borbu protiv komunisti~kog nasilja, o~ekuju~i daljni

             razvoj dogadjaja.

 

Iz mnogih razloga hrvatsko vodstvo odlu~ilo se je (premda su mi{ljenja izmedju

 generala bila podjeljena) za ob}u emigraciju.

 

Odlazak u {ume te nastavak borbe protiv partizana, kao saveznika Englezke, Amerike

 i SSSR-a, stavili bi  hrvatsku vojsku kao pobunjenike izvan zakona, jer bi to u ono

 doba zna~ilo naru{avanje svjetskog mira, koji je tada u Europi «proklamiran», ~ime  

 bi bilo stavljeno i hrvatsko politi~ko i vojni~ko vodstvo u stanje bezpravnosti.

 

Ova odluka Hrvatske Dr`avne Valde te`ko je pomutila planove jugoslavenskih

 komunista, jer su oni dobro znali, kakovu bi opasnost za njih  predstavljali par

 stotina tisu}a najsna`nijih, najborbenijih i politi~ki najsvjestnijih Hrvata, koji bi

 sudjelovali u jezgri borbenih krugova protiv internacionalnog komunizma, te su ih

 odlu~ili na svaki na~in zadr`ati i poubijati prema tie~ima Milovana Djilasa, koji je

 rekao: «Hrvatska vojska mora umrijeti, da bi Jugoslavija mogla `ivjeti!»

 

Kako bi prikazivanje bezprimjernih strahota ovog ubijanja, koje se je vr{ilo

 uglavnvom od mjeseca svibnja 1945. pa do konca godine 1945. – a u manjoj mjeri i

 kasnije (na stotine mjesta), bilo preglednije i odvijalo {to zornije pred o~ima

 ~itatelja, upoznajmo u ovome uvodu ~itatelje s okolnostima, koje su utjecale na tok

 povla~enja.

 

 

 

CILJ POVLA^ENJA

 

 

Po gubitku rata i dr`ave u dotada{njem postavu ratuju~ih sila, Hrvatima je bio jedini i veliki cilj, kako bi barem na `ivotu odr`ali svoju mladu vojsku od 390.000 boraca, koja je svoj ideal gledala izpunjenim samo u obstojanju Hrvatske Dr`ave.

 

Pouzdavalo se je u zdrav razum i prirodnost stvari, kako }e zapadni nekomunisti ovu

 kompaktnu vojsku – neokaljanu nekim presedlavanjem  - barem demobilizirati i sa~uvati;

 kako ~e razumjeti njezin stav u svjetsko - politi~kom i ideolo`kom gledanju i opredjeljenju.

Kako je ovakovo dr`anje prema komunizmu bilo razumno, proizlazi iz toga, {to je ameri~ki predsjednik Truman ve~ nakon sastanka u Potsdamu odpo~eo hladni rat s komunizmom, a cijeli Zapad je za vrijeme koreanskog rata druga~ije gledao na komunizam, nego 1945 godine.

 

Hrvatski ~ovjek gajio je ovu nadu u sebi, jer je imao simpatije za amerikance, te se je tokom II. Svjetskog rata nadao, kako ~e na koncu ipak biti sa Zapadom.

 

Kona~no, kako Hrvati nisu htjeli ni u kojem slu~aju kpitulirati pred partizanima, to im je

  ostao jo{ jedini izlaz, kako bi to u~inili pred Anglo – Amerikancima.

 

Osim toga postojale su i odredbe medjunarodnog zakona – prihva~ene u @enevskoj Konvenciji

  i od strane Englezke i Amerike – te su se ove zemlje morale dr`ati  odredaba toga medjunarodnog ratnog prava.

 

 

 

                   

             

           

 

 

 

SNAGA

 

 

Kod prelaza iz redovite borbe na svom dr`avnom podru~ju u povla~enje, hrvatska se

 vojska satojala od 390.000 vojnika visokog morala, ali bez streljiva. Bila je

 organizirana u pet vojnih Sborova, koji su se sastojali od 16 divizija, i van Sborova

 XXVI-tu Stajaci djelatni Sdrug, 12 gorska divizija, 14-ta divizija i 16-ta doknadna

 divizija koji su bili izravno pod zapovjedni~tvom Vojnog stana Poglavnika. Sa vrlo

 jakim pozadinskim ustanovama kao logistikom podhvatnih postrojbi.

 

Operativno bila je hrvatska vojska uklopljena u njema~ku armijsku skupinu

 «Jugoiztok» (zapovjednik general pukovnik Löehr), koja je dr`ala frontu

 polukru`nog protezanja od Koprivnice – Virovitica – Hercegovac – Banova Jaruga –

 Sisak – Karlovac, ili izpup~enu Predzvonimirovu Liniju.

 

Zvonimirova crta boji{tnice, bila je spljo{tena a protezala se je od Koprivnice –

 Kri`evci –Vrbovec – DugoSelo – Velika Gorica – Stupnik – Jastrebarsko – Karlovac,

 i na njoj nije se odigralo neko vidljivije zaustavljanje u svrhu obrane i

 paraliziranja neprijateljskog prodiranja – iznimno GRADEC - VRBOVEC i STUPNIK

 - KLIN^A SELO

 

 

 

[TO GOVORE ENGLEZI U SVOJIM

TAJNIM TELEGRAMIMA

 

Do{lo vrijeme kako bi se kona~no jednom, energi~no sa dokumentiranim dokazima, svim tim 

 ~etni~ko komunjarskim «znanstvenim» licitantima, dokazale njihove «znnastvene» izmi{ljotine   

 sa, brojem pripadnika HOS-a i gradjanstva koje se je na{lo, 14 i 15 svibnja 1945 g., na

 poljanama Ober & Unter Loibacha, Moos-a, St. Michael i Bleiburga na prostoru povr{ine 25 

 km2. ravnice.

 

 

 

               

 

 

 

 

 

Prema izvje{}u AFHQ u Caserti ood 12.V.1945, na prostoru od Villacha, Klagenfurta, Völkermarkt-a, Griffen-a i Wolfsberg-a, nalazi se ve~ 300.000 vojnih pripadnika i izbjeglica.

 To je onaj dio koji se je povlacio motorizirano. Sve te vojne postrojbe bile su pomo~ne i

 nebora~ke, dok se je ~itav bora~ki dio postrojbi povla~io i stigao do 15.V.1945 na Blebur`ko

 polje i njezinu {iru okolicu.

      

Prema zra~nom izvidjanu dana 12.V.1945, procjenjeno je kako ve~ ulazi u podru~je Carinthie,

 kolona koja sadr`i cca 500.000 vojnih pripadnika.

 

 

                    

                          

 

 

 


 

 

 


Ja, kao `ivi svjedok i u~estnik koji je imao krugovalnu vezu sa postrojbama 5-te divizije, htio

 bih pitati sve te «licitare»; molim Vas uljudno recite mi na kojem fakultetu na ovome svietu

 ste studirali ili slu{ali predmet o povla~enju Hrvata 1945 g. iz Hrvatske. Odgovor od svakoga

 je NE! Pa onda ~emu te «tvrdnje»  o broju `rtava kada ~ak nemate pojma koliko je bila

 broj~ana snaga HOS-a, i ono najva`nije, za{to se nismo povukli u tri dana {to bi bilo

 normalno, ve} punih 11 dana. Zna~i kako se mora na~i logi~an razlog. Zna~i kako je vojska

 bila ne~im sprije~ena a to je bio gradjanski konjski podvoz a bogami bilo ih je i sa

 volovima.

 

A ako `elite znati donekle broj `rtava onda uzmite knjigu od Prcele i izra~unajte postotak

 ubijenih i spa{enih iz Titovih kolona smrti pa }e Te onda do}i do pribli`ne brojke. Kako bi

  sve te «strucnjake» za Bleiburg uvjerio u iztinitost mojih tvrdnji poku{at }e mo malo

 pu~ko{kolskom matematikom do~i do rezultata.

 

Na Bleiburgu je bilo            300.000 vojnika i 480.000 gradjana = 780.000

Od Celja na Wolfsburg            5.000 vojnika i   5.000 gradjana =  10.000

Od ^rnog na Eisenkappel        30.000 vojnika i  10.000 gradjana =  40.000

Od Log. Dol. na Eisenkappel     15.000 vojnika i   5.000 gradjana =  20.000

Od Jezerskog na Eisenkappel    10.000 vojnika (pozadinske slu`be) =  10.000

 Sto ukupno iznosi            360.000 vojnika i 500.000 gradjana  = 860.000 Hrvata.

 

Izra~un postotka:

 

Iz Maribora ih krenulo     11.000,  u Pan~evo ih stiglo      600

Iz Maribora ih krenulo     15.000,  u Osijek ih stiglo,      6.000

Iz Dravograda ih krenulo,   5.000,  u Bitolu ih stiglo        300

Iz Slovenije ih krenulo     12.000,  u Novi Sad ih stiglo    3.000

Iz Dravograda ih krenulo   2.400,  u Beograd ih stiglo   «malo njih»

[to iznosi; krenulo        43.000,              stiglo       9.900

 

Ili 9.900 : 43.000 * 100 = 23.02%, primjeniv{i sada taj postotak na brojeve vojnika i gradjana dobivamo  

 

Sto ukupno iznosi            360.000 vojnika i 500.000 gradjana  = 860.000 Hrvata.

Od toga ubijeno:             278.128 vojnika i 385.900 gradjana  = 664.028

Ostalo na `ivotu              82.872 vojnika   115.100 gradjana  = 197.972            

 

Od 82.872 vojnika ostalih na `ivotu:

                 njih 8.900 bio je sudjen na 25 g. zatvora      = 222.500 g.

                 njih 5.000 bio je sudjen na 20 g. zatvora      = 100.000 g.   

                 njih 5.000 bio je sudjen na 15 g. zatvora      =  75.000 g.   

                 njih 10.000 bio je sudjen od 5 – 10 g. zatvora =  75.000 g.

                 njih 10.000 bio je sudjen od 1 – 5 g. zatvora  =  25.000 g.

                 njih 38.900  bilo je osudjeno na,                497.500 g. robije

 

     

Svoju kaznu izdr`avali su bez amnestija:

u Hrvatskoj Mitrovici, staklari Zenica, Gornji Vakuf, Zemunu, Staroj Gradi{ki, Lepoglavi, Kajzerici, rudniku `ive IDRIJI u Sloveniji, u rudnicima BOR u Srbiji, rudniku Ra{a u Istri, Golom otoku, Puli, Slovenskoj Bistrici – IMPOL, i jo{ mnogim drugim mjestima.

 

Kod izgradnje autoputa Beograd Zagreb, njih 3.000 bilo je kori{teno za najte`e gradjevinske poslove i kada su do{li do Iloka, tamo negdje gdje je mo~varno zemlji{te, njihov komandant major milicije ^I^A rodom iz Gline, dao ih je 700 ubiti i zakopati pod kolovoz autoputa koji je tamo betoniran, a drugi dan su zaljevani betonom a da nitko nije imao pojma {to se je predhodne no}i dogodilo.

 

 

Ja sam se povla~io sa 5-tom divizijom i poznato mi je, jer je bilo prebrojavanje u Kri`evcima, na{a kolona je bila duga~ka 35 kilometara (samo gradjana sa zapregama) sa 40.000 gradjana oba spola i svih dobi, dok je sama divizija postrojena u rojnoj pruzi zauzimala svega 10 km du`ine. Mi smo dr`ali za{titnicu desnog boka glavnine, skroz do Dravograda. Duga~ku kolonu je imao I-vi Sdrug – 8-ma divizija, 7-ma divizija, 3-~a divizija, koje su stigle na Dravogradsko polje i vi{e nije mogao stati jedan ~ovjek, dok je zalaznica bila jo{ uvjek u Celju.

 

Iz tajnog telegram za HQ u Caserti, zrakoplovnim izvidjanjem je ustanovljeno kako na

 15.V.1945, ide jedna kolona od cca 600.000. osoba prema Carintiji, a tome treba dodati

 daljih 500.000 koji se spominju u izvje{taju od 12.V.1945.

 

 

 

                

 

          

 


 

 

 


Prema pisanju Vojno historijskog instituta iz Beograda, o tome koje su se njema~ke postrojbe njima predale ili po njima uni{tene izlazi kako ~itav njema~ki kontigent od army grup «E», koji se je nalazio u tom podru~ju carintinije iznosio je svega 200.000 ljudi. Dok je bilo 100.000 ljudi drugih narodnosti, Kozaci, Slovenci isti broj Madjara i 5.000 crnogorskih cetnika.To bi nekako zvu~ilo 10 njema~kih divizija. Dok ostatak od 860.000 odpada na Hrvate pripadnike HOS-a 360.000 i 500.000 izbjeglica civila, svih dobi oba spola.

 

Crnogorski ~etnici, izra`eni u broj~anoj sumi, bilo ih je 5.000, ali koji su se povla~ili iz Celja

 preko [o{tanja - ^rno – Topla – Obermosgan – Eisenkappel, gdje su odmah po dolazku pali

 englezima u ruke. Na samom Bleibur`kom polju nije bilo niti jednog ~etnika ili Slovenskog

 domobranca. Bilo je nekih 300 zarobljenih partizana, koji su na sebi nosili po jedan sanduk

 streljiva, ili po dva `eljezna okvira granata za baca}e. Koliko mi je poznato bili su svi

 pobijeni od postrojbi Koste Nagya, kao izdajnici revolucije u mjestu Aich, od ~ijih mje{tana

 je to saznato.    

 

Nekako mi neozbiljno djeluje ta brojka koju navadjaju «pisci», od 40.000 od 250.000 tisu}a,

 pa onda sve one nemogu~e licitacije, po @erjavi}u i drugim sli~nim 'nau~nicima' koji su za

 svoj rad bili nagradjeni slu`bom u OUN-a obi~no po afri~kim zemljama. Molio bih sve 

 budu}e pisce kako bi se dr`ali ove brojke iz tajnog telegrama  vojske V. Britanije sa

 podpisom ALEXSANDER sve dotle dok netko sa novim dkumentima ne doka`e ne{to suprotno.

 

Postroj i broj~ano stanje HOS-a, obradio sam na osnovu 42.000 stranica originalnih

 dokumenata MINORS-a i ZUVOJ-a, koji se nalaze u mojem posjedu, a 1945 na povla~enju

 bili su dovezeni u Villach, odakle sam ih ja dao prenjeti k sebi u Australiju. Naime,

 zastavnik u razdoblju dr. Branko OPI], na moj poziv odazvao se je i opisao svoj put

 povla}enja u kojemu je naveo kako je bio u Roga{koj Slatini dodjeljen za pratnju tri

 kamiona koji se prevozili pismohranu MINORS-a, Vojnog Redarstva i jo{ nekih pozadinskih  

 slu`bi. Odmah sam odputovao u Villach i uz pomo} nadporu~nika Franje Konje iz Canade,

 prona{ao teret tih tri kamiona, koje je njegov brat prisvojio, a teret bacio u {upu za drva i

 ugljen, koji su ih pokrili i tako sa~uvali od ljudske radoznalosti svih tih pedesetak godina.

 Naravno kako je to bilo odkri}e, ali o kojemu se je trebalo vjerno {utjeti, jer su u stvari tu

 bili, prve tipkajuce stranice, zapisnika o saslu{anjima, Hebranga, Srebrnjaka, Marinkovica,

 Price, Winterhaltera, Anke Butorac, Mace Gr`eti}, Cicibanke Zdenke Serti} i jo{ 72 visoko

 rangirana ~lana KPJ.  Zna}i, kako puk Drago Jilek nije imao te dokumente kod sebe, za{to

 su ga komunjare kidnapirali u Trstu.

 

Ovi zapisnici su prava poslastica za ~itanje i odkrivaju svu ljudsku bijedu i nemoral

 saslu{avanih.

 

 

                  

 

 

 

 

 

 

            NATRAG NA PO^ETAK                                            STRANICA 2.

                                                                           

            NATRAG NA IZBORNIK                                            STRANICA 3.

 

                                                                            STRANICA 4.

 

unique visitors counter