VJEKOSLAV PE[EVI]
VOJNE @RTVE
DOMOVINSKOG RATA 1941-1945
I PORA^A, SA
PODRU^JA TADA[NJEG
KOTARA DUBROVNIK
I. Uvod
II. Ob~e stanje
III. U~e{~e dubrova~kog kotara u HOS-U 1941-1945
IV. Uzporedbe
V. Zaklju~ak
Sva prava pridr`ana, Nijedan dio ovoga materijala
"VOJNE @RTVE DOMOVINSKOG RATA 1941-1945 I PORA^A, SA PODRU^JA TADA[NJEG
KOTARA DUBROVNIK", kao pripremni materijal za knjigu "POVIEST HOS-a
1941-1945" nemo`e biti pretiskan ili umno`en u bilo kojoj formi ili na
bilo koji na~in bez pismene dozvole urednika knjige i autora sastava.
DUBROVNIK 1996 g.
I. UVOD
Nadporu~nik UV, Vjekoslav Pe{evi}
Nakon
{to je, 10-tog travnja, 1941 g. u Zagrebu progla{ena Nezavisna Hrvatska Dr`ava,
~ime se je ostvarila vjekovna `elja velike ve~ine hrvatskog naroda - bez obzira
na vjeru ili dru`tveni stali{, brojni su ljudi sa podru~ja tada{njeg
dubrova~kog kotara stupili u novo osnovane Hrvatske Oru`ane Snage - u hrvatsko
Domobranstvo.
Mnogi
od njih su polo`ili svoj `ivot u borbi protiv ~etni~ko-bolj{evi~kih zlo~inaca,
brane~i svoj Dom i svoju Domovinu, u ve~ini slu~ajeva se nezna gdje im je
posljednje po~ivali{te.
Jo{
ih je vi{e na najbrutalniji na~in ubijeno poslije okon~anja II. svjetskog rata.
Kada su u ~itavoj Europi zazvonila zvona mira, tada je u na{oj porobljenoj
Domovini zlikovac zaigra svoje krvavo kolo.
Bleiburg,
Dravograd, Maribor, Teharje, [ent Vid, [kofja Loka, Sloven Gradec, Slovenska
Bistrica, Maceljska [uma, Ro{ki Vrh, Ko~evje, Rakov Potok, Jazovka, Vojni~,
Velika Pisanica, Bjelovar, to su bila "odmori{ta" tog krvavog kola. A
ona manja, ona na kojima je pobijeno "samo" tisu~u, dvije, hrvatskih
rodoljuba, ona se nedaju ni nabrojiti.
Ostavilo
je to krvavo kolo po`ivin~enih pobjednika svoj krvavi trag sve od Bleiburga pa
do makedonskih rudnika.
A
oni riedki, koji su pre`ivjeli rat i poratni pokolj, oni su nastavili trnovitim
putem Hrvata - Domoljuba koji ih je, u ve~ini slu~ajeva, doveo u koncentracione
logore "osloboditelja", Lepoglave, Velike Pisanice, Stare Gradi{ke,
Zenice, Siska, Mitrovice i ostalih, u rudokope Slovenije, Srbije i Macedonije,
na gradili{ta Novog Beograda, raznih auto puteva i `eljezni~kih pruga.
A
i tamo se je ginulo!
"Pobjednici"
su 45 godina u`ivali u plodovima velike plja~ke, u plodovima konfiskacije,
nacionalizacije, i exproprijacije a na{i ljudi kroz ~itavo to vrieme nisu
smjeli ni {apatom spomenuti svoje sinove, k~eri, bra~u, sestre, o~eve i majke,
~ije su kosti bile razasute od Drave i So~e do Vardara i Morave. Ti su ljudi
bili anatemizirani, pa to su bili "ratni zlo~inci", "narodni
neprijatelji", uglavnom ljudi nedostojni bilo kakova imena.
A
oni koji su te na{e ljude, ve~im dielom po zavr{etku rata i nakon polo`enog
oru`ja na prevaru od engleza, dobili u ruke pa ih bestijalno poubijali, oni su
bili patriote, zaslu`ni, graditelji socijalizma, bratstva jedinstva, bezklasnog
dru`tva i vrag bi sam znao ~ega jo{.
^eterdeset
i pet su godina na{i poginuli i ubijeni bili strogo zabranjena tema. Grobovi su
im bili preorani a sva spomen - obolje`ja uni{tena.
Kroz
to vrieme je dosta obitelji izumrlo, dosta ih je biegom u tudjinu prebjeglo, a
poneki kao
i
da se danas izbjegavaju podsjetiti na svoje pokojnike, kao da su ih zaboravili.
Kako
bi se prikazala iztina dogadjaja i ljudi koji su u tim dogadjajima sudjelovali,
za podru~je onda{njeg kotara Dubrovnik, malobrojni pre`ivjeli, izmedju kojih i
ja pristupili smo izvr{enju tog vrlo te`kog i zahtjevnog zadatka i zbog toga
{to mislimo da je to na{ dug, prema na{im prijateljima uz koje smo odrasli
igraju~i se ulicama na{ega Grada, prema na{im {kolskim kolegama uz koje smo, u
Kri`arima i Hrvatskom Junaku, kovali svoje domoljublje, prema na{im ratnim
kolegama uz koje smo se borili od 17. travnja, 1941 g., pa sve do kraja rata -
protiv iztog onog neprijatelja a vrlo ~esto i na iztim boji{nicama, na kojima
su se borili na{i sinovi i unuci u domovinskom ratu 1991 - 1995 godine.
^udna
podudarnost, zar ne?!
Ovaj
moj sastav je prilog knjizi u pripremi "POVIEST HOS-a 1941-1945",
koje su pokrenula moja pre`ivjela hrvatska bra~a po prisegi, oru`ju, odori i
hrvatskom domoljublju u hrvatskoj emigraciji, kako bi se svi mladji nara{taji
upoznali sa HRVATSKOM IZTINOM iz doba Nezavisne Dr`ave Hrvatske. Na`alost, kroz
protekle godine je dosta imena i dogadjaja zaboravljeno, izkrivljeno i
obla~eno, pa je traganje za IZTINOM bilo vrlo te`ko. Ona ni sa ovim prikazom
nije u cjelosti utvrdjena ali ~e prikupljeni podatci bar unekoliko popuniti
prazninu u na{em sje~anju.
U
koliko ima praznina, u koliko ima nepreciznosti, oni su uvjetovani jedino
nepoznavanjem pune iztine u svim slu~ajevima, pa molim ~itatelja da nam to ne
uzme za zlo.
II. OB^E STANJE 1941 GODINE
Dana
6-toga travnja 1941 godine su vojne snage Njema~ke, u vrlo maloj mjeri Madjarske,
u nikavoj mjeri Italije, izvr{ile koncentri~ni napad na kraljevinu Jugoslaviju.
Neo~ekivani
i vrlo jaki napad je izvr{en sa poru~ja Bugarske, Rumunjske, Madjarske i
Njema~ke a nikakav sa podru~ja Italije i Albanije. Na{av{i se u punom okru`enju
jugoslavenska se je vojska po~ela razpadati ve~ prvog dana rata.
Iztog
je dana ban Slovenije, Marko NATLA^EN, u Ljubljani ustrojio "Narodni
Svet", pozvav{i komandu jugoslavenske vojske na podru~ju Dravske banovine,
da obustavi svaki odpor, izra`iv{i `elju za osnivanjem samostalne slovenske
Dr`ave.
Drugog
dana rata je predsjednik HSS-a i dopredsjednik jugoslavenske Vlade, Dr.
Vladimir MA^EK, nakon {to je dan prije, u U`icama, u tom svojstvu, predsjedavao
njenjoj poslijednjoj sjednici prije bjega u inozemstvo, odlu~io da napusti
vladu i da se vrati u Hrvatsku, ali ne u Zagreb ve~ na svoje imanje u Kupincu.
Ujedno
je kao predsjednik HSS-a, odlu~io da dr. Ivan [UBA[I], dr. Juarj KRNJEVI], dr.
Juraj [UTEJ, Ilija JUKI], Milan MARTINOVI] i Rudolf BI^ANI], kao ~elni ljudi
stranke, emigriraju skupa sa vladom na zapad.
dr. Vladek MA^EK na svom
paripu!
Dana 8-og travnja 1941 godine je dr. MA^EK, preko zagreba~ke krugovalne postaje, uputio poziv hrvatskom Narodu, da odr`ava red i disciplinu.
»Hratski
narode, bra~o i sestre!
Vratio
sam se u Va{u sredinu pa Vam tim povodom velim i ovo: Stigla nas je najve}a
nesre}a {to jedan narod mo`e sti~i, a to je rat. To zlo mo`e se ubla`iti samo
na taj na~in da budemo slo`ni i disciplinirani. Slu{ali ste me do sada u svim
te`kim ~asovima pa sam siguran da ~e te to u~initi i od sada. Ja ~u s Vama
ostati i dieliti s Vama kao i do sada, dobro i zlo. Razumije se da ~u u svakom
pojedinom slu~aju na uobi~ajeni na~in davati upute, bilo putem na{ih
organizacija bilo putem izaslanika koji ~e biti ili narodni zastupnici ili
drugi ob~e poznati prvaci stranke. U ovom ~asu tra`im od Vas puni red i
disciplinu bilo kod ku~e ili u vojsci. Zavr{avam s na{im starim pozdravom Vjera
u Boga i selja~ka sloga!"
Bilo
je to dana 8-ga travnja, 1941 g., dva dana poslije nego {to je Slovenija
najavila odcjepljenje od Jugoslavije.
Polo`aj
jugoslavenske vojske je ve~ tada bio o~ajno lo{. Dana 9-og travnja su njema~ke postrojbe
u{le u Ni{, Prilep i Bitolj a jugoslavenska 6-ta armija je bila u punom
razsulu. A to je bila naj ja~a vojna postrojba sa kojom je jugoslavenski
generalitet razpolagao.
Na
podru~ju Hrvatske nije bilo borbi. Njemci su pre{av{i rieku Dravu kod Botova,
zauzeli polo`aje bez i jednog opaljenog naboja, kod Koprivnice, a ~etvrta
jugoslavenska armija koja je trebala zaposjesti taj dio boji{ta bila cjelokupna
razoru`ana po Hrvatima i do`ivila podpuno razsulo.
Zapovjedni~tvo
Savske divizije se stavilo pod za{titu HSS-ovih politi~kih predstavnika,
dr`avotvornih nazora, koji su suradjivali sa nacionalisti~kim pokretom, jednako
kao i general Tartaglia, zapovjednik `andarmerije na podru~ju banovine
Hrvatske.
Vojna
organizacija HSS-a - gradjanska i selja~ka za{tita, naoru`ana i u suradnji sa
redarstvenicima i oru`nicima a ~esto i sa vojskom, po~ela je pod svoj nadzor
preuzimati va`nije prometne i po{tansko-brzojavne-brzoglasne uredjaje,
ustanove, banke i dr`avne, banovinske i gradske ustanove.
Dana
10-og travnja 1941 godine rat je, na prostoru Hrvatske, prakti~ki bio gotov.
Toga dana poslije podne je vodja hrvatskih nacionalista, Slavko KVATERNIK,
poku{ao nagovoriti dr. Vlatka MA^EKA da, kao predsjednik HSS-a, preuzme u svoje
ruke i stavi se na ~elo vlasti dr`ave Hrvatske, {to je on odbio.
Tek
nakon tog, na`alost neuzpjelog poku{aja, Slavko KVATERNIK je preko zagreba~kog
krugovala pro~itao objavu o odcjepljenju Hrvatske od Jugoslavije u obliku
Nezavisne Hrvatske dr`ave.
»Hrvatski narode!
Bo`ja provinost i
volja na{eg saveznika, te mukotrpna vi{estoljetna borba hrvatskog naroda i
velika po`rtvovnost na{eg Poglavnika dra Ante Paveli}a, te usta{kog poreta u
domovini i inozemstvu odredili su da danas pred dan Uzkrsnu}a Bo`jeg Sina,
uzkrsne i na{a Nezavisna Dr`ava Hrvatska.
Pozivam sve Hrvate, u
kojem god oni mjestu bili, a naro}ito sve ~astnike, do~astnike i mom~ad
cjelokupnne oru`ane snage i javne sigurnosti, da dr`e najve}i red i da svi
smjesta ppprijave u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da cijela oru`ana snaga
smjesta polo`i akletvu vjernosti
Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj i njenom Poglavniku. Cjelokupnu vlast i
zapovjedni~tvo cjelokupne oru`anne snage preuzeo sam danas kao opunomo}enik
Poglanika.
Bog i Hrvati! Za Dom
spremni!«
Nakon toga je, u 17.45 sati putem iste krugovalne postaje objavljena i izjava dr. Vlatka MA^EKA koja glasi:
»Hrvatski Narode!
Pukovnik
Slavko Kvaternik, vodja nacionalisti~kog pokreta u zemlji, proglasio je danas
slobodnu, samostalnu i nezavisnu dr`avu na cjelokupnom historijskom teritoriju
hrvatskog naroda te je, dana{njim danom, preuzeo vlast u svoje ruke. Pozivam
sav hrvatski narod da se novoj vlasti pokori. Sve prista{e Hrvatske Selja~ke
Stranke koji su na raznim upravnim polo`ajima, ~lanove kotarskih odbora,
ob~inske na~elnike, odbornike itd pozivam da na svojim mjestima ostanu i s
novom vladom izkreno suradjuju.«
III. U^E[]E DUBROVA]KOG KOTARA U HOS-u 1941-1945
Dubrova~ki kotar je, srazmjerno broju pu~anstva, tiekom
domovinskog rata 1941 - 1945 godine, dao najve~i doprinos izgradnji Hrvatskih
Oru`anih Snaga.
U na{em su gradu hrvatski nacionalisti, u rano jutro 16-og travnja 1941 godine, preuzeli vojnu vlast. Politi~ka je i do tada bila u njihovim rukama.
Zauzete su prostorije komande
mesta, koje su se nalazile u biv{em samostanu "Svete Klare" i
uzpostavljena je ~vrsta suradnja sa zapovjednikom oru`nika (`andara). Tiekom
dana su razoru`ani malobrojni stra`ari kod Gru`ke vojarne i mornari~ke vojne
akademije a grupa juri{nika Hrvatskog Junaka, predvodjena jednim oru`ni~kim
narednikom, razoru`ala je posadu nadzornog mjesta na Dubcu. To mjesto je bilo
izuzetno va`no jer je ono, u to vrieme, bilo jedina prometna razkrstnica puta
iz Dubrovnika prema Trebinju odnosno prema Boki Kotorskoj. Tu je i ostala grupa
na{ih ljudi, oni su nastavili sa nadzorom vojske koja se povla~ila iz Boke
Kotorske. Ukoliko se radilo o ljudima iz hrvatskih te bosansko-hercegova~kih
krajeva, propu{talo ih se,. Ukoliko se radilo o ljudima iz Srbije i drugih
podru~ja, njih se razoru`avalo i usmjeravalo prema Trebinju.
Izpod
tvrdjave Min~eta, na onda{njem ljetnom vje`bali{tu Hrvatskog Junaka, osnovana
je dubrova~ka pripremna bojna. U nju su stupili pripadnici dotada{nje HSS-ove
gradjanske za{tite koju je predvodio zbog hrvatstva prerano umirovljeni
oru`ni~ki narednik Frano BANI], dragovoljci iz redova vojnih obveznika i
pripadnici Juri{nika Hrvatskog Junaka, koje su vodili pri~uvni poru~nik Enko
HRU[KA, Luka BUTIGAN, njegov pomo~nik RUBINI i tri ~lana vodstva Hrvatskog
Junaka koji smo bili zavr{ili vojno-preobrazbeni te~aj u Brelima pokraj
Makarske i u Dubrovniku.
U
tvrdjavi Svetog Ivana, u prostoru sada{njeg akvarija, bilo je ustrojeno
prikupljali{te vojne opreme, oru`ja i streljiva. Tu je bilo skladi{te ob~inskog
vodovoda. Oru`je i streljivo je bilo uzpje{no prikriveno i pred talijanima pa
je ciela zaliha predata prvoj postrojbi hrvatske vojske koja je uzkoro do{la u
Dubrovnik.
a)
PRISTUP U HOS U 1941 GODINI
Sukladno zakonskom pozivu Hrvatskog Dr`avnog Vodstva, od 12. travnja 1941 godine, svi su se djelatni ~astnici i do~astnici kao i polaznici vojnih u~ili{ta, porieklom iz kotara Dubrovnik, odmah od samog po~etka uklju~ili u redove novo osnovanih hrvatskih oru`anih snaga.
Prvi
~astnik - dubrov~anin, primljen je ve~ 26. travnja 1941 godine, bio je kapetan
bojnog broda Leo ZAKARIJA.
Dne
12. svibnja 1941 godine, zakonskom odredbom, su promaknuti u ~in poru~nika
dotada{nji polaznici vojnih u~ili{ta odnosno pomorsko-vojne akademije u
Dubrovniku, Ivan GRANI], Antun MAREGA i Mato STANI^I]. Iztog je dana slu`beno
potvrdjen primitak u djelatnu slu`bu grupi ~astnika - dubrov~ana, koji su se
uklju~ili u razne vojne postrojbe hrvatske vojske, jo{ tiekom travnja 1941
godine. Tiekom kolovoza 1941 godine je utvrdjen primitak druge grupe ~astnika - dubrov~ana.
Do
konca 1941 godine je iz Dubrovnika primljeno u redove hrvatske vojske:
general Mihovil
Bajd
7 pukovnika i kapetana bojnog
broda
4 dopukovnika i kapetana fregate
3 bojnika i kapetana korverte
22 satnika i poru~nika bojnog
broda
24 nadporu~nika i poru~nika
fregate
60 poru~nika i poru~nika korvete
Pored
njih, primljeno je novounaprijedjenih ~astnika, i to:
4 poru~nika i poru~nika korvete
3 zastavnika
Sredinom
1941 godine se je ve~a grupa srednjo{kolaca prijavila na natje~aj u ~astni~ku
{kolu koja je osnovana u Zagrebu a ve~a se je grupa dragovoljaca prijavila u
hrvatsku legiju na Izto~nom boji{tu.
Javljanje
na{ih sugradjana u hrvatsku vojsku je nastavljeno i u 1942 godini, i ako u to
vrieme ni politi~ke ni gospodarske prilike u na{em gradu nisu bile povoljne zbog
toga {to su talijani, mimo svih dogovora i sporazuma kao i medjudr`avnog
ugovora, krajnje bezobrazno provodili svoju politiku, otvoreno podr`avaju~i
hercegova~ke ~etnike i doma~e orjuna{e.
Takova
talijanska politika se ubrzo odrazila na stanje u zaledju Dubrovnika, u kome su
se, oko talijanskih upori{ta, po~ele skupljati naoru`ane grupe
crnogorsko-hercegova~kih ~etnika. Do{lo je i do prvih sukoba sa tim odmetni~kim
grupama koje nisu priznavale hrvatsku vlast.
Dana
7-og kolovoza, 1941 godine je obhodnja iz 14-te pje{a~ke pukovnije iz Trebinja,
koju je predvodio nadporu~nik dr. Zvonimir CVJETKOVI] iz Su|ur|a na [ipanu,
nai{la u blizini oru`ni~ke postaje Mosko na ~etni~ku zasjedu. U neo~ekivanom
napadu je poginuo nadporu~nik CVJETKOVI], te je prva `rtva iz sastava hrvatskog
~astni~kog zbora kotara Dubrovnik.
Nedugo
zatim, dana 25 kolovoza 1941 godine su, kod oru`ni~ke postaje Berkovi}i -
oru`ni~kog krila Dubrovnik, u borbi sa ~etnicima iz Nevesinjskog kraja,
poginuli oru`ni~ki narednik Huso KRESO
iz Gru`a, Mato KATI] i [piro VOLAREVI], oru`ni~ki razvodnici. Oru`ni~ki
razvodnik @ivko GULJELMOVI] iz @upe Dubrova~ke je bio ranjen, zaroblje pa
zaklan.
Tiekom
prvog polugodi{ta 1942 godine su sliede}i na{i sugradjani zavr{ili vojne {kole,
pa su bili promaknuti u ~in zastavnika:
Rudolf ^ALA, poginuo 1943 g.,
Edo HERCIGONJA, pre`ivio,
Nik{a KOPOR^I], poginuo 1943 g.,
Niko KRAVAROVI], poginuo 1944 g.,
Mato MOR\IN, ubijen 1945 g.,
Ante FONI], poginuo 1943 g.,
Mato SALAMONI, poginuo 1942 g.
Zna~i
de je od njih sedam (7), samo jedan uzpio pre`ivjeti rat i poratne likvidacije.
b)
PRISTUP U HOS U 1942 GODINI
general
Eduard vitez pl. Bona Buni}
Tiekom
srpnja 1942 godine je, zbog sukoba sa talijanskom vojskom, morala napustiti
Dubrovnik ve~a grupa zavr{enih srednje{kolaca, pripadnika Usta{kih Juri{nika.
Oti{li su u Zagreb pa se je dio prijavio u Usta{ku ~astni~ku {kolu u
Kerestincu. Tu su zavr{ili skra~eni ~astni~ki te~aj jer im je priznato vrieme u
juri{nicima, tamo ste~eni ~inovi i vojno prednaobrazbeni te~ajevi koje su neki
zavr{ili 1940 godine u Brelima kod Makarske i 1941 u Dubrovniku. Oni su krajem
1942 godine, promaknuti u ~in djelatnih poru~nika Usta{ke Vojnice. To su bili
sliede~i:
Ivan
BAZEILI, iz trgova~ke akademije, poginuo 1944 g.,
Hrvoje
GALINOVI], iz pomorske akademije, poginuo 1945 g.,
Bo`idar
IVEKOVI], iz trgova~ke akademije, ubijen 1945 g.,
Josip
FRANI], iz trgova~ke akademije, pre`ivio u emigraciji,
Ivan
LORETI], iz pomorske akademije, ubijen 1945 g.,
Vjekoslav
PE[EVI], iz pomorske akademije, pre`ivio u Domovini.,
Antun
RATKOVI], iz trgova~ke akademije, ubijen 1945 g.
Zna~i
kako je od njih sedam (7) samo dvoje (2) pre`ivjelo rat i poratne pokolje.
Tiekom
1942-e godine primljeno je u hrvatski ~astni~ki sbor, iz sastava biv{e
jugoslavenske vojske:
1 pukovnik
1 kapetan fregate
3 bojnika i kapetana korvete
11 satnika i poru~nika bojnog
broda
24 nadporu~nika i poru~nika
fregate
49 poru~nika i poru~nika korvete
U
iztom vremenu je zavr{ilo vojne {kole te uklju~eno u postroj hrvatske vojske:
8 novopromaknutih poru~nika
31 novopromaknuti zastavnik
U
izto vrieme, tiekom 1942 godine, u borbama sa odmetnicima poginulo je 12
~astnika, na razli~itim boji{nicama u NDH.
c)
PRISTUP U HOS U 1943 GODINI
Tiekom 1943 godine je porastao broj vojnih obveznika koji su, po zavr{enoj srednjoj {koli, unova~eni i upu~eni u ~astni~ku {kolu u Zagrebu odnosno i hrvatski izobrazbeni sdrug u STOCKERAU u dana{njoj Austriji. Njih 59-oro je uzpje{no zavr{ilo {kolovanje pa su promaknuti u ~in zastavnika a dvojica u ~in poru~nika.
Pored
toga je, tiekom 1943 godine, primljeno u satav ~astni~kog sbora HOS-a, iz
sastava biv{e jugoslavenske vojske - na njihovu osobnu molbu sliede~i broj
djelatnih ~astnika:
7 satnika i poru~nika bojnog
broda,
5 nadporu~nika i poru~nika fregate
14 poru~nika i poru~nika korvete.
U
iztom je razdoblju, na raznim boji{tnicama, poginulo daljih 13 pripadnika
~astni~kog sbora HOS-a, porieklom iz kotara Dubrovnik.
d)
PRISTUP U HOS U 1944 GODINI
Tiekom 1944 godine je, po zavr{enoj {kolskoj izobrazbi u ~astni~kim {kolama, uklju~eno u hrvatski ~astni~ki sbor:
6 novopromaknutih poru~nika,
42 novopromaknutih zastavnika
raznih struka.
Iz
sastava biv{e jugoslavenske vojske na temelju podne{enih molbi, primljeno u
satav ~astni~kog sbora HOS-a sliede~i broj djelatnih `astnika:
1 kapetan korverte,
1 satnik,
7 nadporu~nika i poru~nika
fregate,
7 poru~nika i poru~nika korvete.
U
iztom je vremenu, na raznim boji{tnicama, poginulo njih 13 ~astnika, a njih 8
ih je uhva~eno ili zarobljeno pa ubijeno.
e)
PRISTUP U HOS U 1945 GODINI
Tiekom prva ~etiri mjeseca 1945 godine je, zavr{ilo ~astni~ku izobrazbu u vojnim {kolama i uklju~eno u ~astni~ki sbor HOS-a:
2 novopromaknuta poru~nika,
15 novopromaknuta zastavnika,
raznih struka.
U
iztom vremenu je, na raznim boji{tnicama, poginulo 7 ~astnika a 70 ih je od
engleza predano krvnicima i ubijeno.
f)
KONA^NI ZBIR
Na
temelju naprijed navedenih podataka, koji su uzeti iz slu`benih novina HOS-a,
"Vojni Vjestnik" od 10.IV.1941 do 26.IV.1945g., mo`emo utvrdditi da
je, sa podru~ja kotara
Dubrovnik,
za navedeno vrieme, stupilo u ~astni~ki sbor HOS-a:
255 ~astnika biv{e austrougarske
i jugoslavenske vojske
172 novo{kolovana ~astnika
427 ukupno, ~astnika raznih
~inova i struka
Od
tog broja ih je bilo:
u domobranskoj Vojnici 306 ~astnika
u ratnoj Mornarici 65 ~astnika
u usta{koj Vojnici 56 ~astnika
U
prilo`enoj tabeli je prikazano primanje ~astnika, po godinama i po osnovi
primanja (biv{i ili novo{kolovani)
PREUZETI
^ASTNICI IZ AUSTROUGARSKE I JUGOSLAVENSKE VOJSKE
^ASTNI^KI ^IN 1941 1942 1943 1944 1945 Ukupno
Pukovnici i kapetani
bojnog broda 7
1 - - - 8
Dopukovnici i kapetani
fregate 4
1 - -
- 5
Bojnici i kapetani
fregate 3
3 - 1 - 7
Satnici i poru~nici
bojnog broda 22
11 7 1
- 41
Nadporu~nici i poru-
~nici fregate 24
24 9 7
- 64
Poru~nici i poru~nici
korvete, 60
49 14 7
- 130
Ukupno preuzeto od djela-
latnih i pri~uvnih ~astnika 120 89
30 16 - 255
NOVO[KOLOVANI
^ASTNICI U NDH
Poru~nici i poru~nici
korvete 4
8 2 6
2 22
Kopneni i pomorski zastav-
nici 3
31 59 42
15 150
NOVO[KOLOVANI
UKUPNO 7 39 61 48
17 172
UKUPNI BROJ
^ASTNIKA 127 128 91 64
17 427
Od njih po rodu vojske:
Domobranska Vojnica 101 97 72
31 5 306
Ratna Mornarica 23 19 7
16 - 65
Usta{ka Vojnica 3 12 12
17 12 56
g) SUDBINE
Umirovljeni, poginuli, ubijeni, prebjegli, Dubro